U Unsko-sanskom kantonu nastoje maksimalno pojednostaviti procedure U Bosanskoj Krupi i Cazinu biznis se može pokrenuti za pet dana

Svjetska banka u svom posljednjem izvještaju o lakoći poslovanja navodi da je za pokretanje biznisa u BiH potrebno 67 dana i 12 procedura. Koliko se na pokretanje biznisa čeka u USK, naprimjer u općinama Bosanska Krupa i Cazin, odgovor smo potražili u nadležnim općinskim službama.

Smanjena stopa 

- Procedura za osnivanje trgovačkih, obrtničkih i ugostiteljskih djelatnosti u Bosanskoj Krupi maksimalno je pojednostavljena. Cijeli proces od trenutka podnošenja prijave s kompletnom dokumentacijom traje od dva do tri dana, a spektar beneficija i pogodnosti je širok - kazao nam je Kasim Šertović, portparol Općinske uprave. 

Prilikom dobivanja odobrenja za rad poduzetnici su za prvu godinu rada u potpunosti oslobođeni komunalne takse, dok za drugu godinu rada plaćaju 50 posto, izuzev djelatnosti koje se osnivaju u Zanatskom centru, gdje uvijek imaju smanjenu stopu obračuna komunalne takse.

- Kada govorimo o pogodnostima poslovanja u Bosanskoj Krupi, moramo spomenuti poslovnu zonu „Pilana", pa i novoformiranu „Vatreni mlin", gdje su investitori u prve tri godine poslovanja potpuno oslobođeni komunalnih dažbina, sljedeće tri godine plaćaju 50 posto, a onda tri godine plaćaju minimalnu naknadu u zavisnosti od proizvodne djelatnosti i broja zaposlenih - istakao je Šertović.

Šertović: Brojne pogodnosti 

Općinska uprava u Cazinu je u proteklom periodu znatno pojednostavila procedure za pokretanje biznisa pa taj proces sada traje od tri do pet dana, ovisno o tome radi li se o osnivanju obrta, trgovačkoj ili ugostiteljskoj djelatnosti. Općina Cazin je na službenoj internet-stranici instalirala i registar administrativnih postupaka, gdje svi građani općine Cazin mogu pogledati koji se postupci provode i koji su dokumenti potrebni za pokretanje biznisa.  Direktna komunikacija - Također, općinski organ uprave je osigurao i direktnu komunikaciju potencijalnim, ali i postojećim investitorima i biznismenima na način što je formirana Služba za upravljanje razvojem koja ima za cilj da savjetodavno, ali i stručno, daje sva pojašnjenja u vezi s pokretanjem biznisa - naglasio je Admir Pjanić, šef Službe za privredu i poljoprivredu Općine Cazin. 

Pjanić: Direktna komunikacija

Visina rente  

Na području općine Bosanska Krupa visina rente kod izgradnje proizvodnog prostora postepeno se umanjuje upošljavanjem većeg broja radnika. Ona se umanjuje čak i 90 posto ako se u tom prostoru zapošljava najmanje 70 radnika.

Informacije sa sastanka Cvijanović, Novalić i Zvizdić MMF posuđuje 900 miliona, ali uz uslov provođenja bolnih reformi

Isplivali su na površinu detalji sa jučerašnjeg sastanka premijera RS i FBiH Željke Cvijanović i Fadila Novalića, te predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića, koji je održan u zgradi Vlade RS.

Nakon višesatnog razgovora niko od učesnika nije se obratio novinarima, a stiglo je samo šturo saopćenje.

Međutim, u javnosti su se danas pojavili detalji koji otkrivaju o čemu je razgovarano.

Cvijanović, Novalić i Zvizdić dogovorili su konačni spisak reformi sa kojima idu u Washington na pregovore sa MMF-om. Nezvanično, BiH će tražiti kredit od 900 miliona KM za naredne tri godine. Međunarodni kreditori u zamjenu za milione - traže reforme, javlja BN televizija. Na spisku ih je više od 20, a zanimljivo je da se u pregovorima mijenja taktika. Naime, neće se pregovarati o tzv. „stand by“ aranžamanu, kao što je bio slučaj do sada 

Prema informacijama koje su procurile u javnost, BiH je ovaj put zainteresovana za aranžman pod ''EFF'' uslovima. U prevodu to je dugoročni fond stabilnosti koji spada u red najpovoljnijih kredita. Ipak, odbobrava se samo država koje su spremne na rigorozne mjere štednje i još rigoroznije reforme. Kredit bi u tom slučaju bio odbren po kamatnoj stopi od 0,2 posto na godišnjem nivou uz grace period od pet godina i isplatni rok od 12 godina. Poređenja radi, kamate prilikom dosadašnjeg „stand by“ aranžamana bile su 1, 7 posto bez grace perioda i sa rokom otplate do pet godina. Predviđene su brojne reforme koje će vrlo je izvjesno izazvati brojna negodovanja, a krenut će se od aministracije. Prema dostupnim informacijama promjena će biti i kod poreza na plate. Na pomolu je uvođenje diferencirane poreske stope pri čemu će se oporezivati i topli obrok. MMF traži od entitetskih vlada da konačno završe proces privatizacije preduzeća koja konstantno gomilaju dugove, a crpe novac iz budžeta. Dio reformi iz radnopravnog zakonodavstva ispunjen je u oba entiteta.  

Reprezentativac BiH nameće se u Španiji DEBI IZ SNOVA Vranješ igrač utakmice u pobjedi Sportinga

Reprezentativac BiH Ognjen Vranješ imao je debi iz snova u susretu u kojem je Sporting Gijon savladao Valenciju u gostima sa 0:1.

Jedini gol na utakmici postigao je Sanabria u 50. minuti, dok je Vranješ u 70. dobio i žuti karton. U jednom trenutku Vranješ je spasio siguran gol domaćih.

Popularni portal whoscored.com našeg reprezentativca proglasio je igračem utakmice sa ocjenom 8.3. Interesantno, Vranješ je susret odigrao na poziciji desnog beka. 

LIČNOST DANA Tamim bin Hamad el-Tani Veliki prijatelj BiH

Katarski emir, šeik Tamim bin Hamad el-Tani svojom prekjučerašnjom, prema mnogim ocjenama, historijskom posjetom BiH posvjedočio je da je veliki prijatelj naše države. Ovakva ocjena se može dati ne samo zbog njegove izjave da BiH u Kataru ima prijatelja već prvenstveno zbog veoma iskrenih i, što je još važnije, konkretnih namjera za ulaganje u bh. privredu, čime se direktno pomaže razvoj naše države.

Stoga ne treba nimalo sumnjati u to da će njegovu najavu o formiranju fonda prijateljstva za BiH, iz kojeg će se davati direktan poticaj razvoju malih i srednjih preduzeća u našoj državi, pratiti brza realizacija. Jednako kao što je to bio slučaj i s brzom realizacijom najave o posjeti BiH. 

El-Tani je rođen 3. juna 1980. u Dohi, a od 2013. godine je na čelu Katara, inače jedne od najbogatijih zemalja svijeta. 

Na sinoćnjoj utakmici između Rome i Frosinonea TENZIJE Spalleti spriječio Džeku da nakon izmjene krene odmah u svlačionicu

Kapiten nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i nogometaš Rome Edin Džeko proživljava najtežu golgetersku krizu u svojoj karijeri.

U posljednje vrijeme se vrlo često mogu čuti i kritike na račun Džeke i njegovih igara u posljednje vrijeme koji je ljetos doveden kao veliko pojačanje za tim sa Olimpica.

Sinoć je tako u utakmici Rome i Frosinonea Džeko zamijenjen u 59. minuti, a umjesto njega u igru je ušao Francesco Totti. Nakon izlaska sa terena, naš reprezentativac je krenuo prema svlačionici, ali trener Rom Luciano Spalleti mu je sugerisao u vojničkom stilu da se vrati i sjedne na klupu, što je i Džeko uradio.

Inače Roma je pobijedila Frosinone rezultatom 3:1, a Pjanić je postigao i treći gol, dok je Zukanović u svom debiju za Romu upisao asistenciju.

Rada Manojlović progovorila o vezi sa Harisom Berkovićem

Rada Manojlović nedavno je raskinula vezu sa košarkaškim trenerom Momirom Gajićem i to zbog mlade ``Zvezde Granda`` Harisa Bekovića. Pitali smo je da nam prokomentariše novonastalu vezu.

- On je dobar, kulturan i fin mladić, ali ne bih da nas bilo ko požuruje. Uredu bi bilo i ako bi ostalo na ovom nivou na kojem je sada - rekla je Rada, između ostalog.

Ipak, pjevačica još uvijek nije ni potvrdila, ni demantovala to da se smuvala sa Berkovićem, a sa kojim je snimila spot za duetsku pjesmu.

- Ne želim ništa ni da potvrdim ni da demantujem. Super je to što ljudi odlično reaguju na naš spoj jer znači da je pjesma dobra. Ne znam zašto se svi trude da meni nađu dečka, ali hvala im što to rade umjesto mene - kroz smijeh je prokomentarisala Rada.

Kada smo je upitali kako se desilo to da ona i Haris za kratko vrijeme izgrade tako blizak odnos, Manojlovićeva je rekla:

- Mnogo vremena provodimo zajedno!

Predsjednica Udruženja "Srebreničke majke" HATIDŽA MEHMEDOVIĆ: Neću šutjeti, pa makar visila nasred Srebrenice!

Subota, 23. januar

Proganjaju majke Sva sam nikakva. Neka me nemoć hvata, ali ne dam se. Ustanem na sabah, pa opet se vratim da prilegnem, ne mogu zaspati. Pijem kafu, gledam, prazna kuća, prazna avlija, prazno sve... Tako evo godinama. Da nije vjere u Boga, ne znam kako bih. Razdanilo se, kad stiže mi poziv da se javim na saslušanje u Sud u Srebrenici 16. februara. Ne znam koji je to po redu put što me za nešto tuže i saslušavaju, ali ovoga puta kažu da je zbog našeg protesta od 9. januara. Možete misliti nas nekoliko žena što smo hodale ulicom i javno kazale da smo protiv obilježavanja 9. januara, dana koji za nas predstavlja dan kad su naša djeca osuđena na smrt, eto ugrozile poredak u Republici Srpskoj. Jadna li je ta republika kojoj nekolicina žena i to onih kojima su pobijene cijele familije mogu ugroziti njen poredak... U pozivu piše da sam ja nekakav organizator, a niti me je ko pitao ko je organizator niti ima li tog organizatora. Dolazi mi da se naglas smijem, a i da zaplačem, jer 20 godina ne daju nam mira. Malo im što su nam pobili sve, već i nas majke proganjaju za svaku izrečenu riječ. Neću šutjeti, pa makar visila nasred Srebrenice!

Nedjelja, 24. januar

Zločin u Poljaku

Rano ustajem, valja mi danas u Poljak, obilježava se godišnjica zločina nad mještanima tog sela kada su zločinci iz Srbije prešli most na Drini i zašli po kućama i pobili žene, djecu, starce, mladiće, sve što nije uspjelo da pobjegne. Snijeg je pao, put težak, sve mislim kako ćemo, ali ne bih propustila pa da bih pješke išla. Majkama koje su ostale bez djece ne treba ništa nego pravda i fina riječ. Idem s Damirom ef. Peštalićem i Alijom Tabakovićem, oni me uvijek povezu gdje god treba. Kad vidim ovo šta se u Poljaku dogodilo početkom rata, pitam se pa zar je pravda to da mene svako malo saslušavaju zato što govorim o zločinu i zločincima i kažem ono što mislim, a zločinci na slobodi. I za zločine u Poljaku niko nije odgovarao. Ovo je država gluho bilo! 

Ponedjeljak, 25. januar

Suđenje Naseru

Kad god dođem u Potočare, prvo odem na mezarje da svojoj djeci, mužu i ostalima koji mi tamo leže proučim Fatihu. Malo stanem kod njihovih nišana, pa opet prohodam mezarjem. Gdje god se okrenem, neko poznat. Sastanak je Savjetodavne grupe, a stigla i jedna grupa Holanđana zbog nekog projekta. Uvijek vidim dragih, a i dobrih ljudi. Dođu i ove moje žene pa progovorimo. A onda poselamim se s onim nišanima pa polako na svoj Vidikovac, u svoju samoću. Dok sam dolje bila, čujem od žena kako su im neke komšije pozivali u policiju na saslušanje. Šapću jadnice, ne smiju glasno ni da pričaju, boje se, kažu, „špijuna“ što hodaju po Srebrenici pa sve šta ko priča prenesu policiji. Velim ne bojte se, pričajte naglas, derite se ako možete neka vas sav svijet čuje, policija vam ne može učiniti ništa više od onog šta vam je učinila 1995. godine. Duša me boli zbog svega. Pa ne daju nam jedan dan mirno živjeti. Sve mislim kako ću sutra u Sarajevo, počinje suđenje Naseru Oriću, a znam da ti munafici i njemu žele doći glave. 

Utorak, 26. januar

Gdje je pravda

Čini mi se nisam oka sklopila sinoć. Rano sam stigla pred Sud BiH i sa ženama čekam da se Naser pojavi. Trese mi se utroba kad pomislim samo na one dane gladi i neimaštine u Srebrenici, kad pomislim kako su ljude pobili u školskom dvorištu, kako nas je Naser tada hrabrio da izdržimo. Pa bio je dijete! Kad je on bio s nama, imale smo neku nadu. Kroz glavu mi prolaze slike zločinaca koje i danas sretnem u Srebrenici, Bratuncu, za koje znam da su bili na strijeljanju naše djece i u Kravici i u Petkovcima i u Kozluku... I eto,Nasera po drugi put hoće da strpaju u zatvor, a ove ubice uživaju, napiju se pa cikte po gradu, niko im ništa neće. Pitam gdje je pravda. Tužioci navalili na naše ljude da svjedoče protiv Nasera, ucjenjuju ih i još prijete nam da o tome ne smijemo govoriti. Naser je kriv zato što je preživio. Ova država bi, čini mi se, najsretnija bila da je sve pobijeno u Srebrenici. Uh... Kasno popodne vraćam se nazad u Srebrenicu, a ko otrovana sam. Slušam radio, vidim bruji o Radončiću, velim u sebi taman nešto krenulo nabolje među ovim našim narodom, a neko hoće da to sve sruši. Svakome pametnom je jasno šta ovo znači, Boga molim da se dozovemo pameti. 

Srijeda, 27. januar

Sudije i tužioci

Gripa me dobro svladala, ne mogu glavu da podignem. Telefon zvoni, ne da mi mira. Zovu novinari, kažu da je Sud BiH izdao saopćenje u kome stoji da mi vršimo pritisak na rad Suda, a pritisak je to što smo došle da podržimo Nasera, što javno govorimo da skupljaju  lopove i drogeraše po Srebrenici i traže od njih da lažno svjedoče protiv njega. E, ako je to pritisak, pritiskat ćemo ih dok smo žive. Šta misle te sudije, ti tužioci? Je li da mi pognute glave i skrštenih ruku gledamo kako oni u zatvore trpaju i ovo malo srebreničke djece što je preživjelo 1995. godinu. E, bogami, nećemo! Ja znam da oni čuvaju svoje plaće i funkcije, ali neka ih ne čuvaju preko naših leševa, nego neka rade po pravdi i zakonu pa im niko neće ni riječi progovoriti. Mi se ne plašimo ni suda ni zatvora i zbog nepravde smo spremne svoje džigerice dati. Neka znaju sudije da mi znamo koga su tužioci potkupili i ucijenili da lažno svjedoči. Sve ćemo iznijeti u javnost pa neka onda misle o svojim plaćama i foteljama. Ako smo išta u svoj svojoj tuzi i bolu željeli, to je da ova država bude država pravde, da njeni prvaci, a među prvake računamo i sudije, budu dobri i pošteni ljudi. Iskreno, strahujem da ono Bošnjaka u BiH što nije ubijeno i potrpano u grobnice ne bude strpano u zatvore, a što ne mogne u zatvore, otjerano preko granice... 

Četvrtak, 28. januar

Žalost ubija 

Baš me shrvala gripa. Pokušavam da ustanem. Džaba je, valja mi do apoteke da kupim kakvog lijeka. Neću da zovem nikoga da mi donese lijekove, ne volim da bihuzurim narod. Jedva sam se vratila kući. Ležim cijelo popodne. Da su meni moja djeca živa, imao bi mi ko bar čašu soka dodati, otići i u apoteku i u prodavnicu, a ovako, sve moraš sam. A godine i žalost ubijaju. Razmišljam hoću li moći ujutro ustati, dolaze nam neki stranci, hoće sa mnom da razgovaraju. O čemu, ne znam. 

Petak, 29. januar

Čekaju stranci

Malo sam se pridigla. Odoh u čaršiju, čekaju me ti stranci. Ima mnogo ljudi sa strane koji zaista imaju poštovanje prema Srebrenici i ja ih poštujem. Ako se imadnem čime prebaciti, otići ću malo i do Potočara, petak je.

Autor: Hatidža Mehmedović

Jedan od najtežih lančani sudar u historiji zemlje SMRTONOSNI LANČANI SUDAR U SLOVENIJI Učestvovalo 40 vozila, pet osoba poginulo

Najmanje pet osoba je poginulo, a za sada nepoznat broj povrijeđen, u velikom lančanom sudaru koji se dogodio danas popodne na autoputu na zapadu Slovenije, izvjestili su lokalni mediji.

Policija je potvrdila da je u udesu učestvovalo između 30 i 40 vozila, a za sada nema zvanične potvrde broja poginulih, prenijela je STA.

Vjeruje se da je uzrok nesreće gusta magla, koja je i dalje prisutna, ugrožavajući spasilačke operacije.

Nesreća se dogodila na glavnom autoputu koji povezuje prijestonicu Ljubljanu sa jadranskom obalom, naveo je AP.

Nekoliko slovenačkih medija javilo je da je pet ljudi poginulo, a na destine povrijeđeno u lančanom sudaru blizu izlaza Senožeče, oko 40 kilometara sjeveroistočno od Kopra.

Ukoliko bilans nastradalih bude potvrđen, biće to najsmtonosniji lančani sudar u historiji Slovenije i jedan od najvećih kada je riječ o broju vozila koja su učestvovala u sudaru.

Trenutno u Romi igraju Džeko, Pjanić i Zukanović Kada su posljednji put u nekom evropskom timu igrali tri ili četiri reprezentativca BiH

Ervin Zukanović jučer je i zvanično postao novi nogometaš Rome. U timu Olimpika se tako njegovim dolaskom stvorila mini bh. kolonija, jer su tu već i Edin Džeko, ali i Miralem Pjanić.

Ipak zanimljivo je vratiti se malo u prošlost i pogledati kada se još desilo da u nekom evropskom timu istovremeno igraju tri ili više bh. nogometaša.

Prvi put se tako nešto desilo Energie Cottbusu u kojem su u sezoni 2001. godine igrali čak četiri bh. igrača Marko Topić, Faruk Hujdurović, Bruno Akrapović i Tomislav Piplica.

Istovremeno su u Primeri svlačionicu dijelili Elvir Bolić, Elvir Baljić i Emir Granov u dresu Rayo Vallecana.

Donirao građevinski materijal za izgradnju kuće POKAZAO HUMANOST Reprezentativac Toni Šunjić pomogao četveročlanoj porodici iz Zenice

Reprezentativac BiH Toni Šunjić odlučio je biti dio humanitarne akcije, te građevinskim materijalom pomogao četveročlanoj porodici Kobić iz Tetova kod Zenice.

Ovim gestom Šunjić je ponovo oduševio, iako je i ranije često pomagao onima kojima je pomoć potrebna. Osim što fascinira na nogometnom terenu, bh. javnost uputila je isključivo riječi hvale zbog ovog humanitarnog gesta.

Porodica Kobić iz Zenice proteklih mjeseci ulaže velike napore da uz pomoć dobrih ljudi izgrade svoj krov nad glavom, a situacija za ovu porodicu postaje ozbiljnija nakon što im je vlasnik stana u kome žive kao podstanari najavio da isti trebaju napustiti. 

Tako je Šunjić postao dio onih koji su prepoznali situaciju u kojoj se nalaze Kobići, te unio nadu ovoj porodici da bi uskoro mogli imati svoju kuću. Obezbijedivši određen dio građevinskog materijala za kuću koja je u izgradnji, vratio je osmijeh na lice zeničkoj porodici. 

Valja istaći kako bračni par Kobić nije u radnom odnosu, te da trenutno sa dvoje djece žive u teškim uslovima. Osim toga, majka Adisa Kobić boluje od epilepsije, ali se i pored svega bori svom snagom da svojim kćerkama osigura krov nad glavom.

Budući da je za izgradnju kuće potrebno još radova i sredstava koje porodica nije u mogućnosti osigurati, pozivaju se svi ljudi dobre volje da pomognu ovoj porodici koja se nalazi u izuzetno teškoj situaciji.  

Uplate je moguće izvršiti na slijedeću način:

Investiciono komercijalna banka DD Zenica
Ime i prezime: Adisa Kobić
MBR: 2101988195004
Broj računa: 1164358

Svjetska zdravstvena organizacija sazvala i krizni sastanak zbog epidemije NAUČNICI OTKRILI: U laboratorijama stvoren "lijek" koji će iskorijeniti virus zika

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) za ponedjeljak je sazvala krizni sastanak zbog epidemije u zemljama Južne Amerike, a procjenjuje se da će ove godine u obje Amerike zika virusom biti zaraženo tri do četiri miliona ljudi.

Virus je pogotovo opasan za trudnice, odnosno nerođenu djecu, kod kojih uzrokuju neurološka oštećenja.

Britanski naučnici u laboratoriju tvrtke Oxitec su uzgojili 12.000 komaraca vrste 'aedes aegypti' koja je prijenosnik virusa i denge groznice.

Komarci nisu isti kao oni u prirodi i ne mogu dugo preživjeti izvan laboratorijskih uvjeta. Naučnici planiraju pustiti u prirodu mužjake tih genetski modificiranih komaraca kako bi se parili sa ženkama u područjima gdje je epidemija zika virusa uzela maha.

Potomci genetski modificiranih mužjaka i ženki koje žive u prirodi neće živjeti dovoljno dugo da se razviju u odrasle komarce, a naučnici procjenjuju da će na taj način uništiti 90 posto populacije komaraca 'aedes aegypti' koja prenosi zika virus.

S hemijskim sredstvima, kojima se inače uništavaju komarci u prirodi, mogli bi ih 'izbrisati' tek 30 do 50 posto. Eksperiment s genetski modificiranim komarcima za sada se provodi na manjim područjima u Brazilu i pokazao se uspješnim, prenose agencije.

Gledalac isprozivao Sašu Matića zašto nosi sat, a njegov odgovor je raspametio sve!

U posljednjoj emisiji AmiG Showa, Ognjen Amidžić je ugostio Radu Manojlović i Sašu Matića. Tokom rublike Bitter twitter, Amidžić je pročitao uvredljivu poruku jednog gledalaca koja je bila upućena Saši Matiću.

“Ako Saša Matić može da nosi sat u spotu, onda ja mogu da nosim brus po gajbi”,napisao je ovaj tviteraš.

Matić ga je zatim vrlo kulturno i efektno spustio odgovorivši mu da on nosi sat i u spotu, ali i van njega. Potom je dodirnuo sat i rekao tačno vrijeme, piše tracara.com.

Kako je sve izgledalo, možete da pogledate u videu:

ŠOKANTNO! OVAJ DJEČAK JE POSTAO OTAC: 13-godišnjak i njegova djevojka postali su roditelji!

Dječak Alfi koji ima 13 godina, ali djeluje kao da ima 8, postao je otac kada je njegova djevojka Šantel Stedmen rodila Mejsi Roksen. On je rekao kako su on i Šantel (15) odlučili da ona ne ode na abortus kada su otkrili da je u drugom stanju. Ovaj stidljiv dječak, čiji glas još nije ni mutirao, rekao je:

``Mislio sam da bi bilo dobro da imamo bebu. Nisam razmišljao o tome kako ćemo sve priuštiti. Ja baš i ne dobijam džeparac, ponekada mi tata da 10 funti.``

Alfi, koji je visok samo 1,20m, dodao je:

``Kada je moja mama saznala, mislio sam da ću biti u nevolji. Htjeli smo da imamo bebu, ali smo se brinuli kako će ljudi da reaguju. Nisam znao kako je to biti otac. Biću dobar jer mi je stalo.``

Alfijeva priča, podigla je veliku prašinu, a čak se i oglasio Dejvid Kameron riječima:

``Kada sam vidio ove slike jutros, pomislio sam kako je zabrinjavajuće da danas u Britaniji djeca imaju djecu. Nadam se samo da će ova djeca postati odgovorni roditelji, ali istina je da je roditeljstvo posljednja stvar na koju oni u tim godinama treba da misle.``

Alfijev otac Denis rekao je kako dječak ne shvata u potpunosti ozbiljnost ove situacije - ali djeluje očajno posvećen tome da bude odgovoran otac.

On je htio da bude prvi koji će držati Mejsi kada se rodila. Nježno je ljubio i dao joj flašicu. Denis je dodao još i sljedeće:

``Mogao je samo da slegne ramenima i da sjedi kod kuće i igra plejstejšn. Ali je u bolnici cijeli dan.``

Mejsi je začeta kada su Alfi i Šantel - tada je imao 12 godina - imali jednu noć nezaštićenog sek*a. Otkrili su za bebu kada je Šantel bila u 12.nedjelji trudnoće.

Čuvali su tajnu još 6 nedjelja kada je Šantelina majka Peni (38), postala sumnjičava oko njene težine i suočila se sa njom.

Poslije toga, Alfijeva porodica rekla je istinu samo najbližima jer su se plašili da će biti ``demonizovan`` u školi. Šantel je rodila Mejsi u ponedjeljak uveče nakon 5-satnog porođaja. Dan nakon porođaja rekla je za medije:

``Umorna sam poslije porođaja. Bila sam nervozna, ali i uzbuđena.``

Rekla je i kako je otkrila da je trudna kada je otišla kod doktora jer je mnogo bolio stomak.

``Išli smo Alfi i ja. Doktor me je pitao da li sam imala sek*ualne odnose. Rekla sam da jesam i on mi je savjetovao da uradim test na trudnoću. Uradili smo test i bio je pozitivan. Počela sam da plačem i nisam znala šta da radim. Doktor mi je rekao da treba da kažem mami, ali ja sam bila jako uplašena.``

Nastavila je:

``Nismo mislili da nam je potrebna pomoć roditelja. Vi zapravio i ne mislite ništa kada otkrijete da ste trudni. Samo mislite da će vas ubiti roditelji.``

Međutim, Peni je sve otkrila kada je kupila Šantel majicu koja joj je bila uzana.

Mejsi i Šantel sada žive sa Peni, Šantelinim nezaposlenim ocem Stivom i njenih petoro braće u iznajmljenoj kući. Alfi živi preko puta sa majkom, ali većinu vremena provodi sa Šantel i kćerkom.

Njemu je dozvoljeno da prenoći i čak ima školsku uniformu tamo kako bi pravo otišao u školu. Alfijev tata koji ne živi sa njima vjeruje da je njegov sin ipak uplašen.

"Svi mu govore neke stvari i to se sve vrti u njegovoj glavi. Nije mu se sve sleglo. Nema predstavu šta znači beba i ne može da objasni kako se osjeća. Sve što on zna je da će mama i tata pomoći. Kada pomenete novac, njegov pogled skrene u stranu. Nemaju pojma šta ih sve čeka."

Nešto mi u ovoj našoj situaciji nije u redu Ponovo, ili još uvijek, šapćemo!

Ima ona bezvremena ali i bezvezna stara priča o nekom caru koji je riznicu svoje carevine punio nametanjem nameta i njihovim otimanjem od svojih podanika. Bilo je to u mračnom Srednjem vijeku. Svaki put kad bi se sakupljači nameta vratili, pitao bi kako reagira narod. Sakupljači nameta - vjerovatno, među najomraženijim kategorijama ljudi koji su ikada živjeli - najčešće bi odgovarali da se narod protivi, galami, viče, buni se, plaču... Car bi redovno i uredno saslušao svoje najvjernije podanike i zaključio: dobro je; podiži namete. 

Potvore i zlotvori 

Ponavljao se taj ciklus vikanja i plakanja i posljedičnog podizanja nameta godinama, sve dok se jednog dana sakupljači nisu vratili sa neočekivanim odgovorom. Na pitanje kako reagira narod, sakupljači su odgovorili: "Šute!" "Šta?" upita car. "Šute", rekoše. "Spuštaj namete odmah!" 

Ali, ovdje nije riječ ni o nametima ni o porezima. Nameti/porezi su univerzalni simbol iživljavanja vladara nad svojim podanicima, država nad svojim stanovnicima te su zato praktična metafora. Istovremeno, nameti/porezi moraju se davati i plaćati; među ostalim, recimo da je to izvjestan vid patriotskog djelovanja i domoljublja. Nadalje, nema države koja ne ubire poreze (i akcize) - doduše najveće na najluksuzniju robu, jahte i avione, najmanje na osnovne životne potrebe - ali recimo, da je to u redu. Nema države čiji se poreznici ne ponašaju kao srednjovjekovni sakupljači nameta, nema savremenog poreznika koji se po ljudskosti i osjećajnosti razlikuje od svoga srednjovjekovnog kolege, a i među njima je malo onih koji su spremni "s medom raditi, a meda ne lizati" te je i to u redu. 

Nešto drugo mi u cijeloj ovoj našoj situaciji nije u redu. Naime, ljudi gunđaju, žene plaču, zapomažu, kukaju, narodi lažu, viču i galame, nacije arlauču i prijete, države se mobiliziraju i napadaju. A mi? Mi šapćemo. I sliježemo ramenima. Najčešće samo jednim ramenom jer oba zahtijevaju trud.

Šapćemo fejsbucima, sms-ovima, viberima, nekim drugim chat-ovima; šapćemo (pod) nikovima, (pod) pseudonimima, (pod) lažnim imenima; šapćemo anonimnim komentarima na portalima, na blogovima... Šapćemo po novinama, po televizijama, po radio-emisijama. Sašaptavamo se po ulicama, uglovima, kafićima... Šapćemo ustrajno, pompezno, razmetljivo, sa smiješkom, bez smiješka... šapćemo o istinama, o neistinama, o glasinama, o tračevima, o potvorama, o zlotvorima... 

Šapćemo imena dobrih ljudi, prijatelja i o njihovim djelima, šapćemo imena loših ljudi, neprijatelja i o njihovim nedjelima. Predano i pouzdano šapćemo o besmislicama, o besposlicama, o pametnim stvarima, o budalaštinama, o onome što se mora šaptati i o onome o čemu se nipošto ne smije šaptati! Šapćemo kad dobijemo posao i kad izgubimo posao, kad se razbolimo i kad se izliječimo; šapćemo o dobru, o zlu, o vjeri, o nevjeri, o pronevjeri, šapćemo usnama, tijelima, djelima. Šapćemo iz Zenice, iz Fojnice, iz Mostara i Pazara, iz Belgije i iz Australije... Šapćemo i u zemlji i u dijaspori.

Zašto šapćemo? 

Ako je sloboda, i mir, i demokratija, i naši su na vlasti, ili makar u opoziciji ili koaliciji... zašto šapćemo? I zašto promijenimo temu ili ušutimo kad našem stolu priđe čak i konobar kojemu je to posao? Zašto ponovo - ili, još uvijek!? - neka imena, neka događanja, neke postupke nije dobro ni spomenuti, a kamoli komentirati naglas? I zašto se, ponovo - ili, još uvijek!? - brižno i osvrćemo prije nego što izgovorimo... znaš ti dobro šta? I zašto ponovo - ili, još uvijek!? - "nije sve za telefona"? Ko to tamo i za koga, a protiv koga, sluša, prisluškuje, snima, štagod? Koga ili čega se bojimo pa govorimo tiho, govorimo tako da čuje samo onaj kojemu su riječi namijenjene, govorimo povjerljivo i u uho i samo onom za koga znamo da nas neće izdati!? 

Jesmo li se to vratili ili, pak, nikada nismo ni odmakli od onog vremena koje ja, doduše, ne pamtim ali o kojem se u demokratiji pričalo kao o strašnom, režimskom, jednoumnom ili maloumnom? Jesu li se to nijemci, partizani, neki drugi mrski okupatori vratili? Ili nikada nisu ni otišli nego su se samo presvukli? Zašto, koga i/ili čega se bojimo? Nije li ovo naša vlast? Nisu li u njoj naši predstavnici, i odabranici, i miljenici? Pa... u čemu je problem? Zašto, ponovo - ili, još uvijek!? - šapćemo?

Zato što se bojimo. Nema drugog odgovora. Ne znam čega, ne znam ni zašto, ali se bojimo!

Već duže vrijeme, duže od tri godine, trudim se Bosnu i Hercegovinu smjestiti na dvije kartice teksta, između velikog početnog slova i tačke na kraju posljednje rečenice. Razmišljam o definicijama, makar i opisnim, u koje bi mogla stati savremena Bosna i Hercegovina sa svim njenim specifičnostima i posebnostima, a da pritom, na svaki način izbjegnem postojeće koje su se uvriježile ne samo u jeziku nego i u psihi i intelektu naciona i ostalih, te tako postali okoštali okviri – čak, kriteriji – koje je teško, ako je uopće moguće, na bilo koji način narušiti, a kamoli promijeniti. Naravno da nisam uspio. Ni neuporedivo pametnijim i boljim od mene to nije pošlo za rukom. I pomalo mi je drago zbog toga. Bosna i Hercegovina se i u ovom vremenu pokazuje i dokazuje kao nerješiva enigma. S druge strane, ali u istom kontekstu, Bosanci i Hercegovci su onda enigma unutar enigme, nedokučiva i nerješiva zagonetka dostojna čestitog Gordija.

Obični privid 

Psihologija kaže da je naš um projektiran tako da ono što mu je preteško podnijeti po automatizmu negira i protivi se prihvatanju sklapajući sliku stvarnosti koja je ljepša, prihvatljivija i, na prvi pogled, istinitija od one teške i nevjerovatne. Na prvi pogled zvuči kao lijek za dušu, na drugi kao spas od nervnog sloma ali, ako samo na tren dopustite zdravom razumu da "uzme riječ" postat će jasno da je, ustvari, riječ o običnom prividu, opsjeni i iluziji.

Po svemu sudeći, daleko smo čak i od onog "naroda" iz priče. Mi još nismo počeli ni glasno govoriti, ni vikati, ni galamiti, ni prijetiti, a kamoli šutiti. Stoga, dragi naši vladari, ne znam znate li, ali narod vam šapće, osvrće se prije nego izgovori nešto što se ne smije naglas reći, ne priča svašta telefonom, ne dopisuje se slobodno više ni viberom, a kamoli sms-om. Dakle, ne sekirajte se. Daleko smo - ili, radije, daleko ste - od bilo kakve prijetnje. Slobodno radite šta god ste namislili, kao i dosad... Kakve god i kolike god "akcize" da nam uvedete mi ćemo pušiti i šaptati. 

Autor: Edin Urjan KUKAVICA

Komšić poželio novi brak sa SDA, ali se nudi i Nikšić ANALIZA Bošnjački političari radi države moraju odstraniti zlu krv i truhlo meso!

Prema informacijama koje smo već objavili, prije hapšenja Bakira Dautbašića, Bilsene Šahman te kasnije i lidera SBB-a Fahrudina Radončića, pojedinci iz SDA nagovarali su Željka Komšića da se Demokratska fronta vrati u koaliciju sa SDA!? Ali, u izjavi za taj portal, Komšić je odbacio tu mogućnost: "Pa, nećemo se mi vraćati u vlast i koaliciju kako to bilo ko iz SDA poželi. Osim toga, SDA ima svog partnera u Radončiću i mi im želimo svu sreću u tom braku, kazao je Komšić."

Jedini pokretač

Ubrzo potom, samo nekoliko sati nakon što je naš list objavio informaciju da su se u jednoj sarajevskoj slastičarnici sastali ministar unutrašnjih poslova FBiH Aljoša Čampara i predsjednik DF-a Željko Komšić, na kojem se, moguće, razgovaralo i o uvjetima povratka DF-a u vlast, koju, formalno, nikada nisu ni napustili, u "Dnevniku D" FTV-a lider DF-a smjelo je ustvrdio da Radončićevo hapšenje nije politički montiran proces, jer je slučaj "suviše krupna stvar da bi se išlo u političke montaže".

Nadovezujući se na Komšića, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić dodao je kako misli da se "moramo izdići iz situacije i prepustiti pravosuđu da radi svoj posao". No, za razliku od Komšića, lider SDP-a smatra kako postoji mogućnost da neko nekome pakuje: "Imamo najmanje dvije situacije. Jedna prema kojoj neko iz koalicije pakuje drugom partneru i drugu prema kojoj je partner iz koalicije odgovoran za ovo i bez pakovanja. Ne zna se koja je gora opcija za koaliciju ili državu. Siguran sam da birači nisu glasali za to da imamo koaliciju koja je zasnovana na podvalama, podmetanjima, ucjenama i da jedni druge štite od odgovornosti", rekao je Nikšić.

Dvojica potrošenih i uveliko demaskiranih političara, čiji se učinak dobrobiti državi, uprkos dugogodišnjem boravku u svim strukturama vlasti, ne može kvalificirati pozitivnim niti jednim značajnim rezultatom - naprotiv - ovim nastupima ne samo da su se stavili na stranu i u službu progona protiv SBB-a i Fahrudina Radončića nego su se direktno ponudili da se vrate u vlast.

Uprkos vrlo izričitoj tvrdnji da je DF iz koalicije sa SDA izašao zbog toga što su se njihovi kadrovi zalagali za institucionalna rješenja uz puno poštovanje slova zakona, a kadrovi SDA za rješenja koja ni na koji način nisu uvažavala bilo koji zakon, osim zakon jačeg, posljednje izjave i postupci, prije svih, Željka Komšića, a odmah potom i Nermina Nikšića, ukazuju da u njihovoj politici, doista, ne vrijede nikakvi moralni principi, već samo gramzivost za foteljama.

Žestina i bezobzirnost posljednjeg napada na ličnost i kredibilitet lidera SBB-a Fahrudina Radončića, a koji je, ustvari, napad na bošnjačko političko jedinstvo, naprosto ostavlja bez teksta i najrječitije. S jedne strane, moć bez ikakve kontrole svakog poštenog građanina suočava s mogućnošću da "na pravdi Boga" bude optužen – i, izvjesno, osuđen – za bilo šta, a to zaista utjeruje strah u kosti i ušutkava i najrječitiji jezik. S druge strane, nije isključeno da je trenutni muk i rezultat ili posljedica zaprepaštenja politikom lišenom bilo kakvog racionalnog objašnjenja i političkog opravdanja.

Onog trenutka kada je nedobronamjerna regionalna politička elita s očiglednom nelagodom, zašto ne reći i strahom, reagirala na formiranje brojčano nezanemarivog i snažnog bošnjačkog probosanskog političkog bloka oličenog u koaliciji SDA i SBB-a, političko-porodične strukture, uplašene za vlastite privilegije i nelegalno stečenu imovinu, povukle su cijeli niz poteza radi diskreditacije i anuliranja ličnog i političkog autoriteta i kredibiliteta lidera SBB-a, jedinog koji je djelom pokazao da može pokrenuti reforme i da ih može provesti isključivo u korist države.

Privatni interesi

Hoće li Bošnjaci radi prizemnih interesa malobrojnih pokvarenih i samobitnih moćnika upropastiti još jednu šansu da postanu respektabilan i uvažen politički, nacionalni i svaki drugi faktor ne samo u Bosni i Hercegovini nego na Balkanu koji ponovo tresu nacionalne groznice i s Istoka i sa Zapada? Hoće li Bošnjaci, ponovo, dopustiti da sitnošićardžijski i privatni interesi budu iznad nacionalnih i državnih/državotvornih interesa svih stanovnika Bosne i Hercegovine? Hoće li bošnjački političari sada naći snage da iz svih stranačkih, političkih i drugih struktura odlučivanja odstrane zlu krv i truhlo meso koji truju i nagrizaju prvu ozbiljnu i uspješnu političku koaliciju koju su Bošnjaci uspjeli napraviti u poslijeratnom periodu?

Koalicija, koja ima potencijal i jedinstvenu priliku da bošnjačku državotvornu politiku vrati u pravi kolosijek – izgradnju institucija države, dovedena je u pitanje za hatur ostanka na vlasti po svaku cijenu, očuvanja stečenih privilegija, materijalne imovine i zaštite od pravednog i nepristrasnog suđenja političko-porodičnog klana.

Krivi će biti svi koji su šutjeli

Kada se razmaknu zavjese očiglednog, ostaje mnoštvo insinuacija o sivim planovima i eminencijama, postavljaju se pitanja koja zahtijevaju hitan odgovor, a koji traži mobilizaciju svih raspoloživih intelektualnih, političkih, pa i vjerskih autoriteta radi smirivanja situacije, kritičkog sagledavanja stanja, identificiranja problema, nuđenja rješenja i odstranjivanja svih smetnji na zacrtanom putu. U protivnom, za eskalaciju situacije u najgoru zamislivu odgovorni će biti svi koji su šutjeli kada je bilo najpreče progovoriti.

Sandra je bila kao i svaka druga mama iz Španije. Dok je očekivala treće dijete, provodila je vrijeme kod kuće sa svoje dvoje djece, mijenjala im pelene, igrala se s njima, a ponekad ih i ljubila u usta, kao i svaka nježna majka. Međutim, nije mogla ni da pretpostavi kako će to uticati na njenu nerođenu bebu.

Sandra je radila do posljednjeg dana trudnoće i porođaj je prošao kako treba.

Nije bilo nikakvih komplikacija i Gonzalo je djelovao potpuno zdravo i normalno. Međutim, dva dana nakon porođaja, kada su se spremali da izađu iz bolnice, ljekari su joj rekli da moraju da urade još neke testove zato što Gonzalo ima mikrocefaliju i petehije na licu.

Sandra je bila u šoku kada je čula dijagnozu.

Gonzalo je imao cerebralnu paralizu. U početku se nije znao uzrok, ali se kasnije ispostavilo da je urok to što je bila prehlađena prvih mjeseci trudnoće i da je u pitanju bio citomegalovirus. Bila je slomljena kad su joj ljekari rekli da njeno dijete možda nikad neće moći da je prepozna, da samostalno jede i priča. 

Nakon 3 dana plakanja, riješila je da se bori za svoje dijete. Pedijatar iz bolnice La Paz u Madridu rekao joj je da će njeno dijete napredovati onoliko koliko bude radila s njim. Gonzalo je sada dijete koje ne samo da prepoznaje svoje roditelje nego se i smije i raduje. Sandra je zadovoljna svakim korakom koji on napravi. Sada može da podigne ruku, što je za nju čudesno.

Ona sada želi da upozori druge majke.

Polovina trudnica je inficirana virusom prije nego što zatrudne, pa su šanse da se opet inficiraju minimalne. Problem nastaje kada se žena zarazi virusom tokom prvih mjeseci trudnoće. ``Ovo možete utvrditi jednostavnim testom, koji trenutno nije obavezan u Španiji, ali ja se zalažem da bude.`` - kaže Sandra.

Ovaj virus, koji se u Španiji zove i ``virus velikog brata`` prenosi se kontaktom s djecom, pa je od ključnog značaja da perete ruke nakon mijenjanja pelena, brisanja noseva ili skupljanja igračaka. U apotekama možete kupiti odličan dezinfekcioni sapun sličan onome koji se koristi u bolnicama. Bitno je da djecu ne ljubite u usta, da ne dijelite hranu, čaše, šolje, višljuške i bilo koji drugi pribor.

Sandra je prihvatila ono što im se desilo.

``Shvatila sam koliko sam srećna što imamo Gonzalita. On je zvijezda naših života.`` - kaže ona. On je takođe zvijezda organizacije ``Asociación Campeones`` koja prikuplja novac za pomoć hendikepiranoj djeci, posebno onoj s cerebralnom paralizom.

JOŠ TRI MINUTA DO APOKALIPSE: Nuklearna katastrofa nikad bliža

Ponoć bi značila da je nastupila globalna katastrofa, a procjena naučnika je da glavnu opasnost po čovječanstvo i planetu i dalje predstavlja – širenje atomskog i nuklearnog oružja.

Svjetski naučnici ponovo su ocijenili – vjerovatnoću da na Zemlji dođe do globalne katastrofe, i ostavili su strelice na Satu Apokalipse (Sudnjeg dana) u položaju 23:57. U nepromijenjenom položaju.

U donošenju odluke da strelice miruju učestvovali su fizičari i ekolozi iz cijelog svijeta, a među njima je čak 17 Nobelovaca.

„Ponoć” bi značila da je nastupila globalna katastrofa, a njihova procjena je da glavnu opasnost po čovječanstvo i planetu i dalje predstavlja – širenje atomskog i nuklearnog oružja.

Kako piše Bulletin of the atomic scientists, naučnici su pozitivno – kao „korak dalje od Apokalipse” – ocijenili pariski sporazum o klimi i dogovor Šestorke” i Teherana o iranskom atomskom programu.