Višegrađanin Halil Gegić prije 20 godina nije imao ništa. Bio je izbjeglica s adresom u Goraždu. Egzistenciju svojoj porodici pokušao je pronaći i u Sarajevu, ali se u poslijeratnoj BiH nije najbolje snašao. Onda je odlučio otići u SAD. Svoj biznis počeo je prikupljajući sekundarne sirovine, a nakon 15 godina, u domovinu se vratio kao milioner koji je do sada u svoj zavičaj - Međeđu kod Višegrada uložio oko tri miliona KM.
- Bilo je trnovito, bilo je uspona i padova, ali na kraju je ispalo dobro. Uspio sam i lično, a uspjeli su i ostali članovi moje porodice - kratko komentira ovaj skromni Višegrađanin.
Plaće i bonusi
Cijeli rat proveo je u Goraždu, ali taj period ne pamti po lijepom i pokušava ga zaboraviti. Po zanimanju je mehaničar i u godinama nakon rata pokušavao se baviti kamionskim prijevozom.
- Bilo je nekorektnog plaćanja, nekorektnih ljudi, prevara. Kada sam otišao gore, vidio sam da je to mnogo organiziranije i da, ako kvalitetno radiš, ne samo da ti je plaćeno već su ti dati i neki bonusi. Mislim da sam tamo napunio baterije, jer ovdje sam prošao i period neimaštine. Mislim da tamo brže razmišljaš i želiš stići do cilja. Tako sam ja sebe vidio - kaže Gegić.
I u Americi je krenuo s nule, ali u uređenoj zemlji to je bilo mnogo lakše.
Dani na otpadu
- Uvijek sam nastojao da sve moje vrijeme bude iskorišteno. Želio sam se baviti privatnim poslom, ali nisam imao novca, pa sam počeo skupljajući različit materijal koji se otkupljivao. Limenke, neki materijali koji su maltene bili smeće, kao i ovdje. Drugi dio posla, gdje sam imao dobar učinak, bio je otpad. Dane sam provodio po otpadu, sabirajući te dijelove. Poznavao sam mehaniku i tako sam počeo - pojašnjava Gegić.
Uspješno je savladao kurseve engleskog jezika, odbranio diplomu i od škole dobio početna sredstva. U zemlji koja stimulira rad i privatno poduzetništvo Halil je vrijedno radio, školovao djecu i napredovao.
- Trenutno imam nekoliko firmi sa 232 radnika. Najveći dio posla odnosi se na transport. Imam oko 83 kamiona i više od 160 prikolica. Kćerka se počela baviti prodajom nekretnina. Sin mi se bavi prodajom kamiona, imamo svoju prodajnu mrežu. Svi smo uključeni - ističe Gegić.
Iako je iz njega prognan, Gegić osjeća dug prema zavičaju jer, pojašnjava, poduzetnički duh iz Međeđe vjerovatno je ponio i u Ameriku. Zbog toga danas gradi motel i ribogojilište, koji će ga koštati oko tri miliona maraka.
- Ovo je odmaralište koje će imati svoj restoran, bazen, saunu i fitnes-centar. A tamo gradim ribnjak kapaciteta 15 do 18 tona ribe. U pripremi za izgradnju je i farma s oko 25 krava. Za naredne dvije godine planiramo izgradnju i jedne benzinske pumpe za koju prikupljamo odobrenja - pokazuje Halil Gegić te dodaje da će u prvoj fazi posao dobiti 15-20 radnika.
Basnoslovne cifre
Bilo je, kako kaže Halil, teških trenutaka, ali zbog odluke da ode preko okeana nikada nije zažalio. U velikom poslovnom uspjehu učestvuju i supruga Nezira, sin Mersed te kćerke Halida i Naida.
- Nisam zažalio, jer uspjesi su ogromni. Kad imaš peteročlanu porodicu u kojoj ti supruga ima stotine hiljada dolara godišnjih prihoda, kćerka, malo starija od 20 godina, bavi se basnoslovnim ciframa ili sina čiji radni sat košta između 300 i 400 dolara, onda ne vidim zašto bih se žalio na takvo nešto - uz osmijeh pojašnjava Gegić.
Vratio sam se srcem
- Ovdje sam se vratio srcem. S nekim poslovnim prijateljima išao sam na izlete i oni imaju nešto slično. Tako sam poželio da i ja napravim nešto u svom kraju, pa se tim kolegama i ja sada mogu pohvaliti svojim rodnim mjestom - kaže Gegić.
Nema komentara:
Objavi komentar