U porodičnoj kući Đurića, u mjestu Tišča na razmeđu općina Šekovići i Vlasenica, jučer se s pažnjom pratila finalna utakmica Kirin kupa između domaćeg Japana i Bosne i Hercegovine.
Junak pobjede je Milan Đurić, unuk Ružice i Petra, koji su sa suzama radosnicama dočekali posljednji sudijski zvižduk.
- Presretni smo! Ne možemo vam opisati taj osjećaj! Kada je postigao prvi gol nazvao nas je sin Goran, Milanov otac, i pitao nas da li gledamo utakmicu.
Nakon drugog gola niko nas nije zvao, ali mi smo znali proslaviti Milanove golove i pobjedu reprezentacije BiH – s ushićenjem pričaju Ružica i Petar.
Milan ih je iz dalekog Japana nazvao nakon utakmice sa Danskom. Poželjeli su mu sreću, ali nisu mogli pretpostaviti da će njihov unuk biti junak finalne utakmice.
- Ja sam molila Boga da on bude zdrav i da ga zaobiđu povrede. Samo neka je zdrav, sve ostalo će doći na svoje – kaže baka Ružica.
Djed Petar sa sjetom priča o danima kada je sin Goran igrao za Boksit. Fudbalske gene od njega naslijedili su sinovi Milan i Marko, koji su prve korake napravili u Italiji.
- Milan je imao 18 mjeseci kada je s roditeljima otišao u Italiju. Bilo je to u predvečerje rata. Tek poslije nekoliko godina, mislim 1996., ponovo sam ga vidio. Već je bio prohodao i ganjao je loptu – govori djed Petar, koji još dodaje:
- Svi znamo da je Milan specijalista za igru glavom. Međutim, danas je postigao dva gola nogom, od kojih jedan lijevom. Sve to govori kako je kompletan fudbaler – govori s ponosom.
Ružica i Petar jedva čekaju 3. jul za kada je Milan zakazao svadbu u Italiji. Sa suprugom Biankom je dugo u vezi, imaju trogodišnju kćerkicu, a svoju ljubav će krunisati brakom. Baka se nada da će poigrati na svadbi, a djed će možda i zapjevati: “Moj Milane jabuko sa grane”.
- Ići će nas 20-ak na svadbu. Već smo dogovorili prijevoz minibusom. Jedva čekamo da vidimo Milana, našu snajku i praunuku, pa da svi skupa proslavimo sklapanje braka, ali i golove iz Japana – govore oni.
U Tišči ima onih koji su protiv igranja Milana Đurića za reprezentaciju BiH, ali ima i komšija koji su sretni što tako malo mjesto ima reprezentativca. I to kakvog!
- Bilo je onih koji se napiju i s ceste svašta uzvikuju. Ne obaziremo se na to. Znamo da našeg Milana većina voli. U sjećanju mi je ostala utakmica mlade reprezentaciji BiH i Njemačke kada se na Koševu skandiralo njegovo ime – govore oni.
U sretnom braku su već 52 godine. Žive od Petrove penzije, a pomažu im djeca, sin Goran i kćerka Rada. Na drvenoj šupi koja je smještena pored riječice Tišče unuci su ispisali svoja imena.
Među njima i Milan. Šupa neće biti srušena, jer ih natpisi podsjećaju na unuke i dane kada su se bezbrižno igrali u dvorištu.
Sveštenik: Ružice, unuk je nalik na tebe
Ružica kaže kako je lokalni sveštanik rekao da Milan liči na nju. U njegove riječi mogli smo se uvjeriti tokom jučerašnjeg razgovora. Milan neodoljivo podsjeća na svoju baku, nema nikakve sumnje. Baka se prisjeća i dana kada je rođen. Milan je bio beba od 5 kilograma, koji je zbog rizične trudnoće rođen u Tuzli. Prilikom upisa u matičnu knjigu rođenih upisan je kao Milan Djurić, a baka navodi kako će se greška u prezimenu uskoro ispraviti i da će u rodnom listu pisati Milan Đurić.
Sportska porodica
Milanov otac Goran igrao je u predratnoj postavi vlaseničkog Boksita. Karijeru je okončao u Italiji. Njega je naslijedio najprije Milan, a potom i mlađi sin Marko, koji je zbog povrede posljednjih mjeseci igrao na pozajmici iz Ćezene.
Djed Petar kaže da Marko ima predispozicije da postane reprezentativac BiH. Igra u veznom redu, niži je rastom od Milana, ali brži.
Autor: E.Sk
Nema komentara:
Objavi komentar