Prije 35 godina, tragedija koja je odnijela na desetine života odigrala se u Rusiji. Rođaci svih žrtvi bili su primorani da ćute o tom slučaju i o posljedicama ovog fatalnog događaja. Ipak, ono na šta niko nije računao je činjenica da je neko preživio: Jedan jedini svjedok koji danas nema problem da ispriča istinu.
1981. godine, mladi bračni par Vladimir i Larisa Savitskij, vraćali su se sa svog medenog mjeseca. Imali su samo 20 godina i sve je djelovalo divno i blistavo kao i njihova budućnost.
24. avgusta, par se ukrcao na let 811 na aerodromu Komsomolsk-on-Amur. Kada je avio poletio, Larisa i Vladimir nisu mogli ni da zamisle da iza sebe ostavljaju sve svoje snove.
Tokom leta, TU-16 vojna letjelica udarila je u avion sa 38 putnika. Dolazeći vojni avion išao je toliko brzo da nije bilo vremena da drugi avion odreaguje. Većina putnika je odmah umrla pri udaru.
``U momentu udara odmah smo izgubili krov i krila. Čuli su se samo vrisci``, sjeća se Larisa.
``Okrenula sam se ka suprugu i vidjela da je mrtav. U tom trenutku, bila sam sigurna da ću i ja umrijeti.``
U tom trenutku ona se sjetila scene iz filma o sudaru aviona, ``djevojčica je padala držeći se za sjedište, u džunglu ispod``, rekla je Larisa.
``Odlučila sam da treba da sjednem kako bih ublažila pad.``
Držeći se za sjedište, Larisa je padala 8 minuta zajedno sa ostacima aviona. Očekivala je svoju smrt svake sekunde. Odjednom, prije nego što je trebalo da padne, pojavilo se gusto drveće. To je sve čega se sjeća pre nego što je izgubila svijest.
``Otvorila sam oči i prva stvar koju sam vidjela bilo je tijelo mog muža. Ležao je pored mene, 3-4 metra dalje.`` Larisa se prisjeća horora i bola, ``Izgledalo je kao da je želio da me vidi posljednji put, kao da se opraštao.``
Larisa je provela dva dana u Sibirskoj šumi, pokušavajući da nađe pomoć. Kako su sati prolazili, njena nada da će biti spašena bila je sve manja. Trećeg dana pronašao ju je ribar.
``Saznala sam da je grob već iskopan za mene od strane porodice. Lista sa imenima svih putnika je objavljena i porodica je bila obaviještena.``
U Sovjetskim novinama, nije napisana nijedna riječ o tragediji. Činjenica da su se dva aviona sudarila je odmah sakrivena od strane tajne policije SSSR-a. Rođacima žrtvi naređeno je da ćute, njihovo pravo da se sjećaju i slave svoje voljene bilo im je oduzeto. Kada je Larisa napokon stigla do bolnice, njenu sobu čuvalo je nekoliko uniformisanih ljudi. Ni rođacima, ni prijateljima nije bilo dozvoljeno da je posjete, ``Mojoj majci bilo je savjetovano da ćuti``, rekla je Larisa.
Tek nakon mnogo godina, u 2000-im svi detalji tragedije su otkriveni.
Larisa, jedini preživjeli ove strašne nesreće, borila se da prevaziđe svoje povrede dugo vremena. nakon nekoliko godina uspjela je da krene dalje, pa je čak i rodila sina. Gledajući ove fotografije, koje su nastale nekoliko godina nakon nesreće, nevjerovatno je šta je sve ova žena preživjela.
``Mislim da je to bila greška vojske - previdjeli su činjenicu da je putnički avion letio na istoj ruti``, kaže Larisa.
``Sada, svake godine, 24. avgusta ja slavim svoj drugi rođendan. Još uvijek se osjećam kao da je dio mene tamo ostao - i još uvijek nije sletio. I nikada neće.``
Nema komentara:
Objavi komentar