Govoreći o pisanju uopće, naveo je da mu ne bi bilo teško kada bi mu neko zabranio da piše, ali ako bi mu neko zabranio da čita, tada bi već tražio i da ga ubije. Ipak to nije slučaj s poezijom.
I ove subote prostor sarajevskog Kamernog teatra 55 obogatila je matineja Adbulaha Sidrana nazvana "Sidran u podne" kada je ovaj veliki bosanskohercegovački pisac i pjesnik govorio o životnim događajima, Bogu, pomalo i o proteklom ratu, ali i knjigama u obrazovanju.
S obzirom na to da je matineja u subotu upriličena tokom svetog mjeseca ramazana kada se muslimani postači odriču jela i pića od zore do sumraka, Sidran je čitao svoje pjesme koje se tiču Boga i univerzuma i u tom smislu kazao da je sebe ranije smatrao ateistom, a danas se smatra agnostikom.
Govoreći o pisanju uopće, naveo je da mu ne bi bilo teško kada bi mu neko zabranio da piše, ali ako bi mu neko zabranio da čita, tada bi već tražio i da ga ubije. Ipak to nije slučaj s poezijom.
Ona je, kaže, tu negdje, lebdi u zraku, pitanje ko će je prije uzeti i s njome se proslaviti. No, pročitao je okupljenima jednu pjesmu koja se tiče jevrejskog groblja u Sarajevu, a za koju kaže da je zapravo produkt pjesničkog istraživanja.
Govorio je Sidran i o bosanskoj potrebi da zaštiti komšiju, ističuću da je svako zlo u Bosnu importirano te se prisjetio komande Radovana Karadžića na samom početku rata protiv Bosne, a glasila je "ubiti svakog Srbina koji izgovori riječ komšiluk".
Upravo takva postavka stvari, mišljenja je Sidran, znači da je u Bosni i Hercegovini postojao mitski i uzvišeni pojam komšiluka, a "to ne može stati niti u jednu hašku presudu", ali potvrđuje da je postojala želja da se ubije ideja dobrosusjedskih odnosa.
Izrazio je ogorčenje većinom udžbenika iz kojih osnovci i srednjoškolci uče, posebno izborom štiva u čitankama, zbog čega je taj cijeli sistem nazvao "udžbeničkom mafijom".
Osvrnuo se i na korištenje različitih oblika jezika u Bosni i Hercegovini.
- Mi u Bosni smo djeca jednog jezika i ne trebamo se odreći niti jednog oblika riječi pa čak ni u morfološkom smislu. U ova četiri jezika 0,1 posto je uzajamnog nerazumijevanja, ali svaki narod ima neosporno pravo da jezik naziva svojim imenom - stav je Sidrana.
Smatra i da problemi s jezikom nastaju onda kada on postaje politička kategorija, ističući da "političari koriste jezik kao dio svoje borbe, a njihov cilj je udaljiti, ne približiti narode".
- Zato je to stvar politike koja je vođena mahnitim razlozima - zaključio je Sidran.
"Sidran u podne" naziv je matineja koje se od aprila održavaju svake subote u Kamernom teatru 55, kao novi program ove teatarske kuće posvećen istaknutom bh. piscu i pjesniku Abdulahu Sidranu, a zamišljenim kao susret pisca s građanima.
S obzirom na to da je matineja u subotu upriličena tokom svetog mjeseca ramazana kada se muslimani postači odriču jela i pića od zore do sumraka, Sidran je čitao svoje pjesme koje se tiču Boga i univerzuma i u tom smislu kazao da je sebe ranije smatrao ateistom, a danas se smatra agnostikom.
Govoreći o pisanju uopće, naveo je da mu ne bi bilo teško kada bi mu neko zabranio da piše, ali ako bi mu neko zabranio da čita, tada bi već tražio i da ga ubije. Ipak to nije slučaj s poezijom.
Ona je, kaže, tu negdje, lebdi u zraku, pitanje ko će je prije uzeti i s njome se proslaviti. No, pročitao je okupljenima jednu pjesmu koja se tiče jevrejskog groblja u Sarajevu, a za koju kaže da je zapravo produkt pjesničkog istraživanja.
Govorio je Sidran i o bosanskoj potrebi da zaštiti komšiju, ističuću da je svako zlo u Bosnu importirano te se prisjetio komande Radovana Karadžića na samom početku rata protiv Bosne, a glasila je "ubiti svakog Srbina koji izgovori riječ komšiluk".
Upravo takva postavka stvari, mišljenja je Sidran, znači da je u Bosni i Hercegovini postojao mitski i uzvišeni pojam komšiluka, a "to ne može stati niti u jednu hašku presudu", ali potvrđuje da je postojala želja da se ubije ideja dobrosusjedskih odnosa.
Izrazio je ogorčenje većinom udžbenika iz kojih osnovci i srednjoškolci uče, posebno izborom štiva u čitankama, zbog čega je taj cijeli sistem nazvao "udžbeničkom mafijom".
Osvrnuo se i na korištenje različitih oblika jezika u Bosni i Hercegovini.
- Mi u Bosni smo djeca jednog jezika i ne trebamo se odreći niti jednog oblika riječi pa čak ni u morfološkom smislu. U ova četiri jezika 0,1 posto je uzajamnog nerazumijevanja, ali svaki narod ima neosporno pravo da jezik naziva svojim imenom - stav je Sidrana.
Smatra i da problemi s jezikom nastaju onda kada on postaje politička kategorija, ističući da "političari koriste jezik kao dio svoje borbe, a njihov cilj je udaljiti, ne približiti narode".
- Zato je to stvar politike koja je vođena mahnitim razlozima - zaključio je Sidran.
"Sidran u podne" naziv je matineja koje se od aprila održavaju svake subote u Kamernom teatru 55, kao novi program ove teatarske kuće posvećen istaknutom bh. piscu i pjesniku Abdulahu Sidranu, a zamišljenim kao susret pisca s građanima.
Nema komentara:
Objavi komentar