Nije prekjučer, kako se to na prvi pogled čini, u Haškom tribunalu presuđeno samo Radovanu Karadžiću, osnivaču Republike Srpske i Srpske demokratske stranke. Uprkos namjerama sudija da individualiziraju krivicu i svedu je na desetak članova udruženog zločinačkog poduhvata, oni su ipak, i to pokazuje tekst presude, osudili u svojoj osnovi zločinačku i genocidnu metodu stvaranja „velike Srbije“.
Južnokorejski sudija O-Gon Kvon, u ime cijele međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda, faktički cijelog svijeta, utvrdio je da je politički i vojni vrh Srba u BiH posegnuo za najgorim zločinima, nezamislivim civiliziranom svijetu, da bi ostvario plan zauzimanja teritorija "na koje su polagali pravo".
Karadžić je u tome, to je sasvim jasno, imao ključnu ulogu i kao takav ostat će, dok je živ, a i nakon toga, u historiji upisan rame uz rame s Hitlerom, Himlerom, Polom Potom i drugim najgorim zločincima.
Presuda je, nakon godina apsolutno pravnog procesa, ali paralelnog, vrlo kompliciranog globalnog političkog procesa prihvatanja međunarodnog prava kao posljedice ratnih sukoba, osudila samo način na koji je generacija srpskih lidera s obje strane Drine tih krvavih devedesetih htjela ostvariti san o jednoj srpskoj državi na Balkanu.
Ali, presuda nije dokinula i razmontirala ideju da se do toga dođe, eventualno, drugim sredstvima, i baš to je karika koja nedostaje i onemogućava konačno pomirenje i uspostavljanje povjerenja i sigurnosti u ovom dijelu Evrope.
To se, nažalost, ne može očekivati ni od jednog suda, pa ni Tribunala. Tome, toj utopiji koja je toliko zla nanijela, jedino Srbi, kao narod, mogu stati ukraj. Moraju je zauvijek pokopati zajedno s Miloševićem, Karadžićem, Mladićem i njihovim saučesnicima, ako ne žele da i dalje njihovi heroji za cijeli svijet budu najgori zločinci.
Nema komentara:
Objavi komentar