Piše: Maša Galić
Zašto se ne govori o problemima u Zapadnoj Hercegovini? Zašto je Bosna digla ruke od ovog dijela zemlje? Zašto bošnjačka politika još od devedesetih ima kontinuitet predaje Hercegovine HDZ-ovoj politici?
U živopisnom malom selu Donji Hamzići – Drljajice, nedaleko je od mjesta ukazanja “Djevice Marije”, križarski ratovi očigledno još uvijek nisu završeni. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da nepoznata grupa „ekstremista“ treći put zaredom demolira kuće bošnjačkih porodica u ovom malom hercegovačkom selu.
Kako mediji navode, grupa ekstremista u nedelju je po treći put zaredom napala kuće bošnjačkih porodica u selu Donji Hamzići općine Čitluk. Naravno, veoma zanimljiv je i način na koji su se, kako iz MUP-a tvrde nepoznati počinioci, obračunali sa tim bezobraznim Bošnjacima koji su se usudili vratiti na mjesta odakle su ’93.,’94. i ’95. preko Heliodroma i Dretelja masovno i naravno dobrovoljno poslani u bolji i ljepši svijet.
Ne samo da su stakla i vrata polupani, krovovi polomljeni, stvari demolirane nego im je i fasada kako to dolikuju ukrašena sa simboličnim slovom „U“. Valjda kako nebi bilo nikakve dvojbe ko su nepoznati počinioci i koje su im to (ne)skrivene namjere.
Nažalost, demoliranje kuća bošnjačkih porodica u mjestu Donji Hamzići nije izoliran slučaj. Dvadeset godina nakon rata živimo u državi u kojoj još uvijek postoji raširena svijest da nekome treba po mogućnosti zapaliti kuću, protjerati ga, silovati mu majku i sestru te ubiti oca samo zato što se zove drugačije i zato što se eto moli nekom drugom bogu.
Međutim, ono što je strašnije od toga da su ljudima demolirane kuće zbog njihove nacionalne pripadnosti je podatak da policija nadležnog MUP-a iako je tri puta izlazila na uviđaj nije ništa učinila kako bi se ovakvi incidenti spriječili. Postavlja se pitanje i zašto bi? Kad je valjda već svima u ovoj državi sasvim jasno da policija ove zemlje nije policija njenih građana već adekvatnih nacionalističkih stranaka koji već dvadeset godina zarad promicanja nacionalne netrpeljivosti žive mnogo bolje od krda ovaca koje predstavljaju i čije interese tako dobro predstavljaju u općinskim, kantonalnim, entitetskim i državnim institucijama.
Jučerašnji događaj u mjestu Donji Hamzići tačnije demoliranje kuća povratnika osudile su političke partije, osudit će i nevladine organizacije. Novinari, zavisni i nezavisni kritikovati će pravosudne institucije, a masa osvetoljubivih građana će preko društvenih mreža tražiti pravičnu osvetu ostavljajući zabrinjavajuće i gramatički nepismene komentare na ovu vijest.
I međunarodna zajednica u našoj državi će apelovati na nadležne institucije da blagovremeno i najkraćem roku riješe ovaj problem i zaštite povratnike.
Ali nažalost, ljudi čije su kuće jučer demolirane neće se više vratiti tamo odakle su već jednom protjerani. Jer njima je poruka koja je jučer od strane svima dobro poznatih „nepoznatih“ ekstremista ostavljena sasvim jasna i nedvosmislena. „Protjerali smo vas 1993., ako treba protjerat ćemo vas i 2015. godine.“
Zašto se ne govori o problemima u Zapadnoj Hercegovini? Zašto je Bosna digla ruke od ovog dijela zemlje? Zašto bošnjačka politika još od devedesetih ima kontinuitet predaje Hercegovine HDZ-ovoj politici?
Naravno pošto je ovaj dio Hercegovine poznat po čudima i ukazanjima poput onog “Djevice Marije” u Međugorju, možda će, samo dragi bog zna, već sutra susjedi odnosno Hrvati iz Čitluka, Međugorja, Ljubuškog ili Zapadnog Mostara samoinicijativno sakupiti novčana sredstva pa obnoviti kuće povratnicima Bošnjacima iz Donjih Hamzića.
Ili se ipak čuda ne događaju svaki dan?
Nema komentara:
Objavi komentar