Razgovarala: Senida ALAGIĆ- ALETIĆ
U poslu je vrlo jasna, zna šta želi, a šta ne. Takva je i privatno. Ne libi se iznijeti svoje mišljenje ma koliko je neko zbog toga kritizirao, volio ili ne. Tako je svojevremeno bivšem premijeru Hrvatske Zoranu Milanoviću jasno poručila: "Marš kući", kada je početkom 2014. došao u Mostar da smiruje strasti povodom socijalnih protesta u BiH, koje je među prvima podržala i bh. rediteljica.
Sarajevo voli, BiH također, kupuje isključivo domaće proizvode, nosi kreacije bh. dizajnera... Koliko voli svoju zemlju, koju je svojim ostvarenjima proslavila širom svijeta, dokazuje i podatak da je ponudu da ostane živjeti u Berlinu sa porodicom odbila zato što joj je kćerka rekla: “Najljepše je, mama, u Sarajevu.” Tragom nedavnih hapšenja u Sarajevu i spriječenih terorističkih napada, upitali smo Jasmilu na početku našeg razgovora osjeća li se sigurno u svom gradu?
Pod kontrolom - Osjećam. Naravno da je ovo tako osjetljivo tlo sa mnogo jadnih ljudi koji ne vide budućnost i spremni su na agresiju i da bi mnogi voljeli da ga iskoriste, ali u isto vrijeme, priča o nesigurnosti BiH je potrebna političarima da nas što više zarobe. Abu Hamza godinama sjedi u zatvoru, jer je "opasnost". I sada je pušten, jer nema dokaza da je to istina!
Bh. rediteljica protestirala protiv postavljanja žilet-žice
Zamislite da vama neko uzme osam godina života, da ne vidite svoje najdraže, da vam uzmu slobodu, da ne vidite svoju djecu, fulite njihove rođendane, igre, prve ocjene, priredbe, suze, dječije bolesti, ljubavi... To je terorizam države prema čovjeku. To što se ne slažem ni sa jednom jedinom rečenicom koju taj čovjek izgovori, ne daje mi za pravo da smatram da je pravedno zarobiti ga. Međunarodnoj zajednici odgovara da od ove zemlje pravi ili napravi potencijalno opasnu zemlju, našim političarima odgovara da ovu zemlju naprave više policijskom, da nas drže pod kontrolom.
Nedavno Vam je bio rođendan. Čestitamo sa zakašnjenjem. Sviđa li Vam se nova brojka i kako se danas osjećate u svojoj koži?
- Hvala vam. Osjećam se lijepo. Prije sam mislila da sa četrdesetima stječete neko posebno znanje i da vam je sve jasno o životu. Sada mi se čini da sam sa 13 godina znala mnogo više. Možda zato što sam se oslanjala na instinkt, koji je najčešće veoma tačan. Trudim se da ne izgubim kontakt s tim "nerazumnim" dijelom sebe.
Kada sam Vas pitala za rođendan, rekli ste da ga niste slavili. Devetnaestog decembra bili ste na granici Slovenije i Hrvatske. Šta ste tamo raditi baš na taj dan?
- Prošle godine sam imala veću, jubilarnu feštu. Volim slaviti rođendane. Ovog puta sam morala na snimanje, jer je tog dana organiziran protest protiv postavljanja žilet-žice na granici Slovenije i Hrvatske. Cerarova vlada odlučila je postaviti žicu u Istri, gdje uopće nije bilo izbjeglica, i da jednu prirodnu cjelinu presiječe. Istrijani su, i sa jedne i sa druge strane, protestirali.
Kako biste ocijenili proteklu godinu? Obilježile su je očajnički pokušaji izbjeglica iz Sirije da se dokopaju boljeg, ljepšeg života, mnogi su na tom putu izgubili i živote.
- Prošla godina je krenula vrlo optimistično, barem za mene, pobjedom “Syrize” u Grčkoj. Znalo se, naravno, da će “Syrizi” biti teško opstati, ali njihova pobjeda je važna, jer pokazuje da postoji alternativa. Evropa je, međutim, reagirala nedemokratski, što se svega nekoliko mjeseci poslije, na primjeru izbjeglica, materijaliziralo kroz žilet-žice i ograde i što je pokazalo duboki fašizam koji je samo čekao svoju priliku. Srećom, postoji i veliki dio Evropljana koji se protive fašizmu i koji nude pomoć izbjeglicama i traže alternative.
Desili su se i teroristički napadi u Parizu. Kakvo je Vaše mišljenje o ISIL-u i radikalnim muslimanima? Vaše mišljenje o odlascima mladih iz BiH, kako muškaraca, tako i žena, na ratišta u Siriju?
- Teroristički napadi su zločin. Jedan zločin ne opravdava drugi i, dok se ne ukloni uzrok, jedan će vući drugi i hraniti jedan drugog. Iza rata u Siriji, kako i iza većine drugih na istoku, ne leži nikakva religija nego borba za naftu i profit. Ako Sjedinjene Američke Države i Evropska unija izađu iz Sirije, Iraka, Afganistana, terorizam će jenjavati i nestati, jer je on stvoren od tajnih službi velikih sila. Korporacije koje stoje iza rata su iz SAD i EU, a države dozvoljavaju da taj zločin bude legalan.
Masakr kulture
Kada je riječ o BiH, rekli ste da, srećom, nemamo para za nove ratove. Mislite li zaista da bi moglo doći do novih sukoba na našim prostorima?
- Kako da ne. Ovdje se već skoro dvije decenije sistemski odgajaju ljudi koji mrze drugo i drugačije. Djeca u Stocu na katoličkoj misi slušaju da se ne smiju družiti s Bošnjacima. Škola i politika uvijek ih stavljaju u stanje sukoba i mržnje. Čula sam nedavno bošnjačko dijete iz "fine porodice" koje govori da Srbi i Hrvati treba da idu u Srbiju i Hrvatsku, jer ovo nije njihova zemlja nego bošnjačka. Ko ga je to naučio? Nacionalizam je uvijek isti rigidni koncept mišljenja koji isključuje drugog, samo mu se boje mijenjaju. Oni su spremni da riječima i akcijom eliminiraju onoga drugog. Ako mi, kao društvo, ne budemo radili na tome da ih otvorimo, radeći na novom odgoju i obrazovanju, onda im barem trebamo omogućiti da ne dođu u priliku da uzmu oružje u ruke.
Uz sve, agilna ste predsjednica Udruženja reditelja i rediteljica u BiH. Koji su Vaši ciljevi za 2016?
- Svakom nivou vlasti ponudili smo rješenja od kojih mnoga ne zahtijevaju dodatno ulaganje nego, naprotiv, predstavljaju uštedu i racionalizaciju. Naprimjer, tražili smo da se upravni odbori pozorišta ne plaćaju nego da se ta sredstva usmjere u proizvodnju.
Pokrenuli smo inicijativu za podsticaj za kulturu, koji već imaju Hrvatska i Srbija i bez čega BiH ostaje crna rupa na mapi svjetske produkcijske karte. Inicijativa je u toku i nadam se da će Denis Zvizdić ispuniti obećanje da ćemo na Kanskom festivalu 2016. predstaviti BiH s novim zakonom. Ako do toga ne dođe, to su sljedeće četiri godine stagnacije. Budžet za kulturu se polako, mada ne potpuno, vraća na nivo iz 2008., što je bio jedan od naših zahtjeva koji je Vijeće ministara usvojilo. S državnim nivoom saradnja je najučinkovitija. Ljudi razumiju i trude se. Nažalost, film nije na državnom nivou.
Drugi nivoi vlasti?
- Na nivou FBiH stanje je porazno. Mi smo, kao Udruženje, pokušali sve, predstavili potencijale, dali rješenja, set novih zakona, ponudili saradnju kako bismo zajedno došli do najboljeg načina za prosperitet kulture i ekonomske učinke koje će zemlja imati od tog prosperiteta. Odgovor vlade - masakr internacionalne kulture.
Nekada je bilo drugačije. U 2015. sjetili ste se i Hajrudina Šibe Krvavca, odali mu počast retrospektivom njegovih filmova. Šta spremate za narednu godinu?
- Da, nekada je bilo drugačije i u ta "mračna" vremena proizvodili smo i po osam filmova godišnje. Danas, kada se filmovi snimaju mobilnim telefonima koje svako ima u džepu, snimamo jedan ili nijedan. Napredujemo. Zato želimo da Dan Hajrudina Šibe Krvavca postane tradicija, da ljudi dolaze svakog 22. decembra, kada je Šibin rođendan, sjete se Šibe, spomenu njegovo ime, pogledaju njegove filmove. Posebno nove generacije. Djeca su kao naučnu fantastiku gledala Šibin film "Golim rukama", koji govori o BiH poslijeDrugog svjetskog rata. Film govori o BiH, koja je moderna zemlja, napredna, s jakom industrijom, skoro iskorijenjenom nepismenošću. Mislim da nikada nisu imali takvu priliku čuti toliko dobrih stvari o BiH. I sljedeće godine prikazujemo skoro čitav Šibin opus. Djeca trebaju da znaju da su jednom davno u ovoj zemlji živjeli antifašisti.
Sretna žena
Sada radite film o Srebrenici. To će, ujedno, biti i Vaš prvi ratni film. Kako teku pripreme, dokle ste?
- Završila sam scenarij baziran na knjizi Hasana Nuhanovića "Pod zastavom UN-a". Hasan i ja smo cijelu ovu godinu sarađivali, razgovarali, pisali. Prošle godine sam istraživala, čitala, gledala sve do čega sam mogla doći. Priča je bazirana na događajima iz Hasanovog života, na činjenicama srebreničkog genocida, ali je opet i nešto drugo, mnogo stvari su kombinacija više priča i ne prate dokumentaristički Hasanov život. Junak se drugačije zove i razlikuje se od Hasana . Scenarij je izabran za “Berlinale Co-Production Market” i vidjet ćemo kakve će biti reakcije producenata.
Šta bi, prema Vašem mišljenju, bila definicija sretne žene?
- Evo ga trik-pitanje. Rekla si mi da će biti laganiji intervju, a ja odgovaram na teška pitanja. Sretna žena je kao i sretan muškarac. Je li dovoljno? Nije? Dobro. Onda u idućem razgovoru dajem definiciju. Do tada, sretna Nova godina! Mnogo ljubavi, zdravlja, posla, sreće tebi, čitateljkama i čitaocima! Da budemo sretni ljudi!
Zašto sam odbila ponudu za film od 10 miliona eura
Imali ste ponudu za film od 10 milliona eura, koji bi se događao u Njemačkoj. Zašto je niste prihvatili?
- Tema je bila izuzetno privlačna i bliska, ali je produkcija, nažalost, imala ugovor sa scenaristom, koji je velika zvijezda u Njemačkoj i koji je imao zadnju riječ. Neka moja pitanja oko scenarija ostala su bez odgovora, a to nije dobro za film.
O braku s Damirom Ibrahimovićem
I privatno ste realizirana osoba. Imate kćerku, u braku ste s Damirom Ibrahimovićem, producentom. S obzirom na to da ste i poslovni saradnici, kako uspostavljate granicu između privatnog i poslovnog? Ima li je?
- Damir i ja smo se počeli zabavljati kao studenti, nije nas spojio film nego rat tako da smo se dobro upoznali u vrlo dramatičnim okolnostima mnogo prije nego što smo počeli sarađivati. Volimo to što radimo i nadopunjavamo se, utječemo jedno na drugo i još nam je veoma zabavno. I, evo, srećom, uspijevali smo do sada iz svake krizne situacije izaći s ljubavlju i poštovanjem jedno prema drugome.
Knjige/muzika
- Čitam "Kako radi muzika" Dejvida Birna (David Byrne). Govori o tome kako je muzika u stanju da suštinski izmijeni način na koji doživljavamo svijet i naše mjesto u njemu. "Muzika nas može provesti kroz teške periode u životu time što će promijeniti ne samo naš odnos prema nama samima, već i prema onome što je izvan nas."
- Zbog ove knjige ponavljam gradivo "Talking Headsa" i gledam
Birnove filmove.
Da ili ne
Legalizacija istospolnih brakova u BiH i gej parada u Sarajevu?
- Da. Svi ljudi moraju imati ista prava. Nekada se smatralo da je Zemlja ravna ploča i nekada se smatralo da je biti gej bolest. Zbog tih vjerovanja, ljudi su spaljivani na lomači. Srećom, napradovali smo. Dokazano je da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca, a da je biti gej prirodno, kao i biti heteroseksualan, imati plave ili crne oči. Priroda u svim svojim formama
Nema komentara:
Objavi komentar