Laži ovog puta neće pomoći ni Srbima, ni Vučiću, ni Dodiku

Besramni pokušaj izjednačavanja zločinaca i žrtvi

Dvadeset godina nakon rata u BiH srpska medijska i ratnohušačka propaganda radi punom parom. Svi su krivi osim Srba. Bošnjaci i Hrvati su počeli rat. Alija Izetbegović je rasturio Jugoslaviju. Markale je granatirala Armija RBiH. Srebreničani, njih više od 8.000, međusobno su se poubijali. Slobodan Milošević je bio Mahatma Gandi. Topovi JNA i paravojnih srpskih jedinica su umjesto granata prema civilima u Sarajevu i Vukovaru ispaljivali bukete cvijeća.

Zamućena voda

Dobrica Ćosić, taj opjevani otac nacije, davno je ustvrdio da je Srbe kroz historiju, između ostalog, spašavala i njihova nadarenost da masno lažu kad treba.

Nijedna laž, međutim, ne može saprati dokazanu krivnju zločinačkih jedinica pod komandom Ratka Mladića i političkom upravom
Radovana Karadžića, odnosno njihovog mentora iz Beograda Slobodana Miloševića, za Srebrenicu, Sarajevo, Prijedor, Vukovar, Dubrovnik…

Previše je živih svjedoka njihovih nedjela da bi pokoji neobavješteni čitalac, slušalac ili gledalac mogao povjerovati u notorne izmišljotine koje od početka Haškog suđenja Karadžiću i Mladiću iznose instruirani “zaštićeni” svjedoci ili u vlastitim nedosljednostima i lažima uhvaćeni političari poput Milorada Dodika.

A stvari se u Hagu za Karadžića i Mladića ne odvijaju dobro. Dapače. Glavni tužilac Serge Bramertz za narednu godinu najavljuje kraj suđenja i presudu Radovanu Karadžiću.

Uz to, Žalbeno vijeće Haškog suda poništilo je prvostepenu presudu bivšim rukovodiocima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, koji su 2013. oslobođeni svake odgovornosti za ratne zločine, i naložilo novo suđenje po svim tačkama optužnice.

Stanišić i Simatović su bili optuženi za ratne zločine počinjene na području Hrvatske i BiH i za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu u koji su uključeni i Radovan Karadžić, i Ratko Mladić, i Milan Martić, i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević…
Kada se voda zamuti, vrati se na izvor, kaže stara narodna poslovica. Tako je i sa poplavom haških svjedočenja kojima se bestidno pokušava zamijeniti uloga zločinca i žrtve.

Miloševićev gebels

Laži ovog puta neće spasiti Srbe, ma koliko se Aleksandar Vučić (koji je nacionalnom pobjedom proglasio ruski veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN o genocidu u Srebrenici) i Milorad Dodik (koji je 1995. Mladiću i Karadžiću vidovnjački poručivao da moraju u Hag i da se otuda živi neće vratiti, a sad ih pokušava abolirati svojim svjedočenjem u tom istom Hagu), upirali da relativiziraju teške zločine svojih predhodnika, uz prateću medijsku podršku iz Beograda i Banje Luke.

Okolnosti su se, na njihovu žalost, dramatično promijenile. Niti je ovo vrijeme Miloševićevog gebelsa Živorada Žike Minovića, glavnog urednika i direktora “Politike” s kraja osamdesetih i početka devedesetih, niti se u BiH danas emituje signal “Yutela”, televizije koja je Bošnjake uvjeravala da vojnici i četnički dobrovoljci u uniformama JNA nisu okupatori, nego mirni sljedbenici Hare Krišne.

Piše: Fadil MANDAL