Na današnji dan 1992. godine skuhan je prvi obrok u Narodnoj kuhinji Stari Grad. Ova ustanova od velikog značaja za građane Sarajeva je prvenstveno osnovana za izbjeglice koje su se u toku agresije slile u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Tetka Zilha u ratu ispred Narone kuhinje
Ratni period je posebno bio težak za rad Narodne kuhinje, a kuhalo se i do 6.000 obroka dnevno, da bi poslije Dejtonskog sporazuma došlo do stagnacije i broja od 3.500 obroka. Posljednje dvije-tri godine taj broj se kreće oko 1.000 obroka.
Tetka Zilha je i 20 godina nakon rata simbol Sarajeva. Ova brižna žena u ratu je vodila Narodnu kuhinju, kuhinju spasa za gladne Sarajlije. Zilha Šeta je postala žena koja hrani gladne i bolesne.
"Sjećam se dobro 27. marta '92. godine, emocije su još uvijek prisutne, a pamćenje je svježe. Narodna kuhinja je prvenstveno osnovana za izbjeglice koje su tokom agresije stigle u Sarajevo preko Hreše i Vratnika. Tada još nismo znali šta se dešava, a pogotovo da će rat toliko trajati. Jedna grupa građana, među kojima su bili Mustafa Mujezinović, Ejub Mrkva, Faruk Jažić, Redžad Ćatić, okupila se i krenula u akciju. Rezultat toga je današnja Narodna kuhinja, koja nažalost, još uvijek radi. U martu smo imali plin i struju i u velikom kazanu od 200 litara vode mogli smo napraviti neke obroke, međutim, već 2. maja ništa nismo imali", kazala je tetka Zilha
U prvim danima rada starogradske Narodne kuhinje, pravila se riža bez ikakvih začina. Tetka Zilha kaže da je bilo teško, ali da Sarajlije nisu osjetile glad. Stizala je pomoć dobrih ljudi.
"Dosta su nam pomogle Vlade Francuske i Njemačke tokom 1993. godine. S radom se krenulo bukvalno iz frižidera naših ljudi, koji su skupili hranu i donijeli je u kuhinju. Sarajevo nije bilo gladno, bar pola hljeba se imalo", dodala je tetka Zilha.
Istaknula je potrebu ljudske solidarnosti koja je i danas važna, a sve potječe iz porodica i solidarnosti. Korisnici Narodne kuhinje danas nisu izbjeglice, nego osobe starije od 60 godina i osobe bez primanja. Kuhinju finansira Vlada Kantona Sarajevo kroz svoj godišnji budžet, a ljudi se svakodnevno hrane obrocima od 750 grama variva i pola kilograma hljeba.
Hrana iz kuhinje se također isporučuje i na općine Ilijaš, Hadžići i Trnovo.
Ratni period je posebno bio težak za rad Narodne kuhinje, a kuhalo se i do 6.000 obroka dnevno, da bi poslije Dejtonskog sporazuma došlo do stagnacije i broja od 3.500 obroka. Posljednje dvije-tri godine taj broj se kreće oko 1.000 obroka.
Tetka Zilha je i 20 godina nakon rata simbol Sarajeva. Ova brižna žena u ratu je vodila Narodnu kuhinju, kuhinju spasa za gladne Sarajlije. Zilha Šeta je postala žena koja hrani gladne i bolesne.
"Sjećam se dobro 27. marta '92. godine, emocije su još uvijek prisutne, a pamćenje je svježe. Narodna kuhinja je prvenstveno osnovana za izbjeglice koje su tokom agresije stigle u Sarajevo preko Hreše i Vratnika. Tada još nismo znali šta se dešava, a pogotovo da će rat toliko trajati. Jedna grupa građana, među kojima su bili Mustafa Mujezinović, Ejub Mrkva, Faruk Jažić, Redžad Ćatić, okupila se i krenula u akciju. Rezultat toga je današnja Narodna kuhinja, koja nažalost, još uvijek radi. U martu smo imali plin i struju i u velikom kazanu od 200 litara vode mogli smo napraviti neke obroke, međutim, već 2. maja ništa nismo imali", kazala je tetka Zilha
U prvim danima rada starogradske Narodne kuhinje, pravila se riža bez ikakvih začina. Tetka Zilha kaže da je bilo teško, ali da Sarajlije nisu osjetile glad. Stizala je pomoć dobrih ljudi.
"Dosta su nam pomogle Vlade Francuske i Njemačke tokom 1993. godine. S radom se krenulo bukvalno iz frižidera naših ljudi, koji su skupili hranu i donijeli je u kuhinju. Sarajevo nije bilo gladno, bar pola hljeba se imalo", dodala je tetka Zilha.
Istaknula je potrebu ljudske solidarnosti koja je i danas važna, a sve potječe iz porodica i solidarnosti. Korisnici Narodne kuhinje danas nisu izbjeglice, nego osobe starije od 60 godina i osobe bez primanja. Kuhinju finansira Vlada Kantona Sarajevo kroz svoj godišnji budžet, a ljudi se svakodnevno hrane obrocima od 750 grama variva i pola kilograma hljeba.
Hrana iz kuhinje se također isporučuje i na općine Ilijaš, Hadžići i Trnovo.
Nema komentara:
Objavi komentar