Svijet s nestrpljenjem očekuje današnje izricanje presude nekada najtraženijem svjetskom bjeguncu, ratnom zločincu i prvom predsjedniku samoproglašene Srpske Republike BiH, kasnije Republike Srpske Radovanu Karadžiću. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas će izreći provostepenu presudu Karadžiću, kojem Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavlja 11 tačaka u optužnici, očekujući doživotnu robiju.
Radovan Karadžić rođen je 19. juna 1945. godine u selu Petnjica u općini Šavnik, Republika Crna Gora, gdje je proveo djetinjstvo. U Sarajevo se preselio 1960. godine gdje je završio srednju školu a 1971. godine je diplomirao na Medicinskom fakultetu na kojem je specijalizirao psihijatriju.
Po zanimanju je ljekar-psihijatar, ali i pjesnik. Raspadom bivše Jugoslavije i osnivanjem prvih političkih stranaka Karadžić se uključuje u aktivan politički život, kao jedan od osnivača i prvi predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), čiji je predsjednik bio od 12. jula 1990. godine do 19. jula 1996. godine.
Tokom rata u BiH Karadžić je bio i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske od marta 1992. godine, pa sve do polovine 1996. godine, čime je predstavljao najvišu civilnu i vojnu vlast u RS-u.
Poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Radovan Karadžić nastavio je obnašati funkciju predsjednika RS-a, ali se već polovinom 1996. godine, nakon dogovora sa bivšim zamjenikom američkog državnog sekretara Richardom Holbrookom 19. jula 1996. godine u Beogradu povukao iz javnog života i sa svih funkcija koje je obnašao.
Navodno je Karadžić pristao na povlačenje sa svih funkcija uz obećanje Holbrooka da neće biti uhapšen i predat u Haag, jer je još 25. jula 1995. godine podignuta prva optužnica protiv Karadžića i Ratka Mladića. U toj optužnici, koja je sadržavala 16 tačaka Karadžić se teretio za zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, snajpersko djelovanje nad civlnim stanovništvom u Sarajevu, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce u ljeto 1995. godine.
Druga optužnica protiv Karadžića podignuta je u novembru 1995. godine, a odnosila se na genocid u Srebrenici. Tada je u optužnici navedena njegova odgovornost za monstruozne zločine na području Srebrenice u julu 1995. godine, u gradu koji je bio zaštićena zona UN-a. Tada su izneseni zastrašujući podaci o genocidu u Srebrenici, o brutalnim scenama ubijanja, masovnim grobnicama, i divljanju vojnika RS-a na putu potpunog istrebljenja muslimanskog stanovništva sa tog područja.
"Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske historije", navedeno je između ostalog u optužnici iz novembra 1995. godine.
Karadžić i Mladić tada su optuženi da su pojedinačno odgovorni za planiranje, podsticanje, naređivanje, pomaganje i podsticanje u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih djela navedenih u optužnici. Također se terete da su krivično odgovorni za djela svojih podređenih, a optuženi su za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Pretresno vijeće 11. jula 1996. godine izdalo je međunarodne naloge za hapšenje Karadžića i Mladića. Međutim, ubrzo i jedan i drugi postaju najtraženiji bjegunci. Raspisivane su i nagrade za bilo kakve informacije o Karadžiću, u iznosu od čak 5.000.000 dolara, ali bezuspješno.
Iako ljekar zvanične medicine, tokom bjekstva i skrivanja Radovan Karadžić je u Srbiji 13 godina živio pod lažnim identitetom, i to kao ljekar alternativne medicine i duhovni iscjelitelj pod imenom Dragan Dabić. Živio je normalno i kretao se širom Srbije, te čak držao i predavanja na temu alternativne medicine.
Uprkos činjenici što se nalazio na gotovo svim crnim listama i potjernicama, nijedna služba mu nije ušla u trag, sve do jula 2008. godine kada je Dragan Dabić, odnosno Radovan Karadžić uhapšen u Beogradu, a ubrzo nakon toga i predat sudu u Haagu.
Prvi put na sudu u Haagu pojavio se 31. jula 2008. godine, ne želeći da se izjasni o krivici.
Posljednja, treća izmijenjena optužnica protiv Radovana Karadžića podignuta je u oktobru 2009. godine, u koju je uključena optužba za genocid u Srebrenici, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskm Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Zločini protiv čovječnosti odnose se na progone, istrebljenja, ubistva, deportacije i nehumana djela, dok su četiri tačke vezane sa ubistva, terorisanje, protivpravni napad na civile i uzimanje talaca.
Tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.
Tokom suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.
Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.
Tužilaštvo je na kraju suđenja tražilo doživotnu robiju za Karadžića, što priželjkuju i porodice žrtava, uz strah da Karadžić neće biti optužen za sve tačke optužnice koje mu se stavljaju na teret, već isključivo za genocid u Srebrenici i zločine nad civilima u opkoljenom Sarajevu.
Koliko će presuda Karadžiću utjecati na daljnji tok i društvene odnose, procese pomirenja u BiH ostaje da se vidi, ali ono što je definitivno jeste da se presudom Karadžiću zatvara jedan krug o odgovornosti vrhovne vlasti RS-a tokom rata u BiH, uz kakvu-takvu satisfakciju porodicama žrtava.
Radovan Karadžić rođen je 19. juna 1945. godine u selu Petnjica u općini Šavnik, Republika Crna Gora, gdje je proveo djetinjstvo. U Sarajevo se preselio 1960. godine gdje je završio srednju školu a 1971. godine je diplomirao na Medicinskom fakultetu na kojem je specijalizirao psihijatriju.
Po zanimanju je ljekar-psihijatar, ali i pjesnik. Raspadom bivše Jugoslavije i osnivanjem prvih političkih stranaka Karadžić se uključuje u aktivan politički život, kao jedan od osnivača i prvi predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), čiji je predsjednik bio od 12. jula 1990. godine do 19. jula 1996. godine.
Tokom rata u BiH Karadžić je bio i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske od marta 1992. godine, pa sve do polovine 1996. godine, čime je predstavljao najvišu civilnu i vojnu vlast u RS-u.
Poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Radovan Karadžić nastavio je obnašati funkciju predsjednika RS-a, ali se već polovinom 1996. godine, nakon dogovora sa bivšim zamjenikom američkog državnog sekretara Richardom Holbrookom 19. jula 1996. godine u Beogradu povukao iz javnog života i sa svih funkcija koje je obnašao.
U bjekstvu od 1996. godine, kao najtraženiji ratni zločinac na svijetu
Navodno je Karadžić pristao na povlačenje sa svih funkcija uz obećanje Holbrooka da neće biti uhapšen i predat u Haag, jer je još 25. jula 1995. godine podignuta prva optužnica protiv Karadžića i Ratka Mladića. U toj optužnici, koja je sadržavala 16 tačaka Karadžić se teretio za zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, snajpersko djelovanje nad civlnim stanovništvom u Sarajevu, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce u ljeto 1995. godine.
Druga optužnica protiv Karadžića podignuta je u novembru 1995. godine, a odnosila se na genocid u Srebrenici. Tada je u optužnici navedena njegova odgovornost za monstruozne zločine na području Srebrenice u julu 1995. godine, u gradu koji je bio zaštićena zona UN-a. Tada su izneseni zastrašujući podaci o genocidu u Srebrenici, o brutalnim scenama ubijanja, masovnim grobnicama, i divljanju vojnika RS-a na putu potpunog istrebljenja muslimanskog stanovništva sa tog područja.
"Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske historije", navedeno je između ostalog u optužnici iz novembra 1995. godine.
Karadžić i Mladić tada su optuženi da su pojedinačno odgovorni za planiranje, podsticanje, naređivanje, pomaganje i podsticanje u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih djela navedenih u optužnici. Također se terete da su krivično odgovorni za djela svojih podređenih, a optuženi su za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Pretresno vijeće 11. jula 1996. godine izdalo je međunarodne naloge za hapšenje Karadžića i Mladića. Međutim, ubrzo i jedan i drugi postaju najtraženiji bjegunci. Raspisivane su i nagrade za bilo kakve informacije o Karadžiću, u iznosu od čak 5.000.000 dolara, ali bezuspješno.
Alter ego Karadžića u liku Dragana Dabića, duhovnog iscjelitelja
Iako ljekar zvanične medicine, tokom bjekstva i skrivanja Radovan Karadžić je u Srbiji 13 godina živio pod lažnim identitetom, i to kao ljekar alternativne medicine i duhovni iscjelitelj pod imenom Dragan Dabić. Živio je normalno i kretao se širom Srbije, te čak držao i predavanja na temu alternativne medicine.
Uprkos činjenici što se nalazio na gotovo svim crnim listama i potjernicama, nijedna služba mu nije ušla u trag, sve do jula 2008. godine kada je Dragan Dabić, odnosno Radovan Karadžić uhapšen u Beogradu, a ubrzo nakon toga i predat sudu u Haagu.
Prvi put na sudu u Haagu pojavio se 31. jula 2008. godine, ne želeći da se izjasni o krivici.
Posljednja, treća izmijenjena optužnica protiv Radovana Karadžića podignuta je u oktobru 2009. godine, u koju je uključena optužba za genocid u Srebrenici, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskm Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Zločini protiv čovječnosti odnose se na progone, istrebljenja, ubistva, deportacije i nehumana djela, dok su četiri tačke vezane sa ubistva, terorisanje, protivpravni napad na civile i uzimanje talaca.
Tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.
Tokom suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.
Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.
Tužilaštvo je na kraju suđenja tražilo doživotnu robiju za Karadžića, što priželjkuju i porodice žrtava, uz strah da Karadžić neće biti optužen za sve tačke optužnice koje mu se stavljaju na teret, već isključivo za genocid u Srebrenici i zločine nad civilima u opkoljenom Sarajevu.
Koliko će presuda Karadžiću utjecati na daljnji tok i društvene odnose, procese pomirenja u BiH ostaje da se vidi, ali ono što je definitivno jeste da se presudom Karadžiću zatvara jedan krug o odgovornosti vrhovne vlasti RS-a tokom rata u BiH, uz kakvu-takvu satisfakciju porodicama žrtava.
Nema komentara:
Objavi komentar