U jednom od najljepših njemačkih gradova, Hajdelbergu, imali smo priliku posjetiti državljanina BiH koji je već sedam puta odnio titulu njemačkog šampiona u dizanju tegova. Njegovo ime je Almir Velagić, rođen je u Livnu, a jedan dio svog života proveo u Bugojnu. Još u to vrijeme, početkom osamdesetih, njegov otac je radio kao "gasterbajter" u Njemačkoj. Nakon nekoliko godina provedenih u Bugojnu, zajedno sa svoja tri brata i majkom, pod pritiskom ratnih dešavanja, u maju mjesecu 1992. godine, odlaze za Njemačku kod oca.
Kao i mnogi drugi koji su napustili svoju zemlju, nadali su se da će sve to trajati ne duže od jednog školskog raspusta, međutim sukobi u BiH su eskalirali, a Almir nastavio svoje školovanje u njemačkoj školi. Tada se prvi puta susreo sa sportskim dizanjem tegova za čije interesovanje danas kaže da je bilo zapravo dio jednog velikog neporazuma...
- Kada sam krenuo u prvi razred škole, te 1992. godine nisam znao ni jednu riječ njemačkog jezika, a između ostalog, imali smo i čas fizičkog vaspitanja. Tako je jednom na taj čas dosao trener koji je tražio mlade talente za dizanje tegova, donio nam neku štangicu i svi smo probali. Mene je na kraju pitao da li sam zainteresovan za daljni trening, ja sam samo govorio "ja, ja, ja". Nakon par dana došli su i pozvonili na vrata moji drugovi i pozvali me da idemo, ja sam mislio da ćemo na bazen, a mi otišli u teretanu,tako da je moj prvi trening bio u kupaćim gaćicama, pa je sve krenulo od mog neznanja njemačkog jezika i nesporazuma, priča nam Almir.
u
Samo rezultati se gledaju
Koliko mu se zapravo sviđao taj sport i šta je bilo presudno u tome da se nakon prvog, kako sam kaže nesporazuma, nastavi baviti ovim sportom?
- Meni se i sviđao i nije sviđao jer sam igrao paralelno i fudbal. U fudbalu je lakše, postigneš gol i imaš neki uspjeh, a u tegovima treba vremena i dosta napora. Htio sam prestati, ali me mama tjerala da idem da treniram, jer je vidjela da imam dobro društvo. Bilo je sve to nekako familijarno, pa sam iz ovih ili onih razloga ostao da dižem tegove.
Almir danas u svojoj kategoriji, a to je +105kg drži rekord u trzaju koji iznosi 195kg, u izbačaju 241 kg, a u biatlonu 433 kg. Sedam puta je već bio njemački prvak, jedno drugo mjesto i tri treća mjesta sa evropskih prvenstava, dva puta osmo mjesto na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine i Londonu 2012. godine, dva puta šesto i jedno sedmo mjesto sa svijetskih prvenstava.
- Za sve ove uspjehe potrebna je velika disciplina i mnogo rada, a ja pokušavam da sve to i ostvarim. Treninzi su veoma naporni, ali bez reda i rada nema ni uspjeha - rekao nam je ovaj popularni Bosanac.
S obzirom na količinu hrane koju Almir mora svakodnevno unosi u svoj organizam, sigurni smo da bi mu svi oni koji imaju problema sa viškom kilograma pozavidjeli, ali u njegovom slučaju, velika količina proteina je nešto što je nužno.
Osim pravilog kalkulisanja oko ishrane, preostali trening koji Almir praktikuje prilikom priprema za njemačku reprezentaciju, barem po njegovoj priči, baš i ne djeluje prezahtjevno kao što je to recimo u nekom drugom sportu.
Svoj prvi nastup za njemačku juniorsku reprezentaciju Almir je upisao 2000. godine kada je dobio njemački pasoš. Slušajući sve ovo mnogi od vas su se već sigurno zapitali zbog čega Almir ne nastupa na evropskim i svijetskim prvenstvima pod zastavom BiH. On je to naravno pokušavao, još sa svojih 16 godina, a evo šta se desilo...
- Sa 16 godina bio sam na dobrom nivou za svoje godine, trenirao sam sa svojim trenerom, pa smo shvatili da bi imao veliku šansu da pobjedim na Svjetskom prvenstvu u dizanju tegova, ali imao sam pasoš BiH i htio sam da budem predstavnik BiH na prvenstvu u Mađarskoj. Trebao je samo da me Savez prijavi, mi bi preuzeli sve troškove, ali je to bilo poslijeratno vrijeme, nije bilo previše intersa za sport i nije bilo prioritetno. Bilo je to 1997. godine i jednostavno nije uspjelo. Ja sam htio da idem dalje, da se takmičim, ali mogao sam samo ako imam državu koja me podržava i koja stoji iza mene. Tako sam uzeo njemački pasoš da bi mogao da idem na internacionalna takmičenja.
Danas Almir ima dobre kontakte sa ljudima koji se trude da ovaj sport zaživi i u BiH. Ističe svog dobrog prijatelja Almira Karkelja sa kojim ponekad i trenira prilikom svojih boravaka u Bugojnu. Veliki je broj mladih ljudi koji mu se obraćaju za savjet o najučinkovitijem sistemu treniranja što ga čini veoma sretnim i uvijek izađe u susret. Ipak da bi ste podigli 241 kg potrebno je mnogo mnogo vremena, a samim tim i rada...
Nije teško, a ne primjetiti da ipak postoje pojedine zemlje koje prednjače u ovom sportu? Koji je razlog tome?
Poznato je to da je veliki broj stranaca koji su prihvatili njemačko državljanstvo i nastupaju pod njihovom zastavom, zanimalo nas je kako zapravo oni gledaju na sve to, da li znaju da je Almir recimo iz BiH.
- Da znaju, ali u Njemačkoj je sve to postalo multi kulti u bilo kojem sportu. Nikada se ne gleda iz koje države dolaziš, već se gledaju rezultati. Nikada nisam osjećao da me gledaju kao stranca.
Ono što je interesantno u vezi ovog sporta u Njemačkoj jeste to da je recimo jedan od glavnih Almirovih spozora njemačka vojska.
- U Njemačkoj postoji taj sistem sa policijom i vojskom, da 95 posto sportista koji se takmiče u olimpijskim sportovima pripadaju njemačkoj armiji i tako se finansiraju. Ja imam svoju mjesečnu platu od vojske, što mi daje sigurnost. Kada i ne osvoji neki značajan rezultat ili kada sam povrijeđen finansijski sam osiguran“.
Preko 15 godina Almir je aktivno u svijetu profesionalnog bavljenja dizanjem tegova. Šta misli koliko će još dugo uspjeti opstati u njegovom samom vrhu?
- Sad sam ja na tom novou kada mogu sam da odlučim kako i dokle, jer sam sve postigao što se postići može. Ali idem dalje dok sam osjećam da mogu, a mogu još nekoliko godina.
Almir danas živi u Hajdelbergu, gradu koji se pored mnogih svojih titula, smatra i prijestolnicom njemačkih dizača tegova. Sa svojom suprugom Minelom ima dvoje djece, blizance Emu i Alana.
Sa suprugom Minelom ima blizance Emu i Alana
Nepunih 50 metara od dvorane u kojoj trenira Almir, nalazi se i danas poznata "Boris Beker" teniska dvorana. U njoj je Boris odrastao i trenirao kako bi došao do svog velikog uspjeha. Zanimalo nas je da li je Almiru nekada žao što svoje sportsko interesovanje nije počeo graditi baš u toj istoj susjednoj dvorani?
- Ne nije. Ja sam se našao u ovom sportu i izuzetno sam zadovoljan.
Svako svoje slobodno vrijeme, nakon velikih takmičenja, Almir sa svojom porodicom iskoristi da ode do Bosne i Hercegovine, u Bugojno, gdje se kako nam je rekao osjeća svaki put sve bolje i bolje. Kada zavrsi sa karijerom Almir prelazi da radi za njemačku policiju jer, kako kaže, i tu će nastaviti da se bavi sportom i da mlade i talentirane ljude podučava i daje im profesionalne savjete.
Almir Velagić je sedam puta bio njemački prvak u dizanju tegova, a cilj mu je da osvoji olimpijsku medalju ove 2016. godine u Rio de Ženeiru
Autor: Bato ŠIŠIĆ
Nema komentara:
Objavi komentar