Za sebe Branko Đurić Đuro kaže da se ne shvaća ozbiljno, a zapravo, sve što je u životu radio, a toga je bilo iznimno mnogo, veoma je ozbiljno. Pa i komedija kojoj je najviše posvećen. Tvrdi da uživa u tome što radi, bila to gluma na filmu, u pozorištu, pisanje scenarija, režiranje spotova….
novinar”. Za njegovu karijeru izuzetno je bio važan filmski režiser Ademir Kenović koji ga je odmah na početku prepoznao kao veliki talent.
Branko Đurić Đuro ima i svoj bend Bombaj štampa i smatra da je od toga sve i počelo jer, kako kaže, “rock'n'roll je glavna pokretačka energija. Iako mnogo radim, ne mogu reći da sam radoholik. Uvijek imam nekih trideset posto rezerve. To je taj sarajevski cinizam da se nikada ne damo do kraja. Nego onako, malo usput, uz kafu.”
Taj rođeni Sarajlija već 24 godine živi u Ljubljani, gdje je došao početkom rata. I ostao. Skrasio se s prelijepom i talentovanom slovenskom glumicom Tanjom Ribič, s kojom ima dvije kćeri. Snimio je mnogo filmova, od “Ničije zemlje” Danisa Tanovića nagrađene Oscarom, do velikog slovenskog hita “Kajmak i marmelada” koji je i režirao. Scenarist je i režiser megauspješne serije “Naša mala klinika”.
Na sastanak u kvartovski pub Pierrot u Ljubljani došao je vozeći se vrtoglavom brzinom električnim romobilom. “To je hohštaplerska spika. Može voziti i do 35 kilometara na sat. Prođem s time cijelu Sloveniju. Na to stanemo moja supruga i ja”, počinje Đurić razgovor za
Nema komentara:
Objavi komentar