Nakon što je knjiga Muamera Džananovića “Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992-1995.” izazvala veliku pažnju javnosti i doživjela dvije izuzetne promocije u BIH, ovih dana dobija internacionalnu promociju u nekoliko gradova Švedske. Knjiga je prije dva dana promovisana u Orebru i Geteborgu, gradovima gdje živi veliki broj Bosanaca i Hercegovaca a već danas su promocije u Vernamu i Halmstadu.
Pored zvaničnih promocija za autora ove knjige organizirana su i nezvanična druženja sa Bosancima i Hercegovcima, koji su toplo dočekali mladog istraživača zločina.
Muamer Džananović za Klix.ba kaže da je sretan što vlada interes za njegovu knjigu i van granica BIH. No poseban trenutak, kaže, za njega je bio susret na promociji u Geteborgu sa mladim Amerom Džebom, o kojem je pisao u svojoj knjizi.
“To je bio posebno emotivan momenat na promociji knjige u Geteborgu, taj susret sa Amerom Džebom, dječakom kojem je agresor u jednoj sekundi, jednim projektilom, ubio oba roditelja, te njemu ostavio teške, i fizičke i psihičke posljedice kojih se neće osloboditi do kraja života. Dugo smo razgovarali I shvatio sam da mu je drago zbog knjige u kojoj su skupljeni tragovi zločina počinjenog nad njim i njegovom porodicom. To je jako važno zbog budućnosti", priča za Klix.ba Džananović.
Podsjetimo da je Džananović u svojoj knjizi prezentirao identitete i okolnosti zločina nad 548 ubijene i ranjene djece u Goraždu za vrijeme opsade, a zločinu nad Amerom Džebom i njegovom porodicom posvetio je jednu stranicu knjige.
Amer Džebo rođen je 1990. godine a ranjen je gelerima granate u stanu u Ulici Mire Šekarić, 13. augusta 1992. Iz Goražda je 14 dana poslije, 27. augusta evakuisan na Grebak, a odatle u bolnicu u Zenici, potom u Opatiju, da bi iste godine bio prebačen na dalje liječenje u Švedsku.
Džananović u knjizi piše da su granatom, kojom je Amer teško ranjen u lijevu ruku, leđa i potiljak glave, ubijeni Amerov otac i majka, a lakše ranjeni Amerov brat Damir (1986) i nana Razija, koji su u momentu zločina bili u drugoj prostoriji stana. Amerov brat Damir je od pretrpljenog straha počeo da muca. 1994. iz Goražda je sa nanom Razijom, evakuisan u Švedsku, gdje se nakon dvije godine sreo sa bratom. Amer i Damir i danas žive u Švedskoj.
Potresen zbog susreta sa Amerom Džebom, Džananović ističe kako mu je ovo zapravo jedna od najvećih satisfakcija za rad na knjizi.
“Ovo mi je od najveća zahvalnost i satisfakcija za budući rad, jer momenat kada sam Ameru poklonio svoju knjigu i pokazao stranicu gdje je opisan zločin nad njim, njegova zahvalnost i emocije u tom momentu su najvažnija potvrda da je ovo što radim ispunilo svoju svrhu”, kaže Džananović.
Da je na promociji knjige u Geteborgu sudbina upetljala svoje prste dokaz je i susret trojice Goraždana koji će ostati zauvijek povezani. Naime, pomoć u organizaciji promocije Džananovićeve knjige o zločinima nad djecom Goražda u gradovima Švedske pružio je Džebrail Bajramović. On je, inače, teško ranjen tokom operacije “Krug” u Goraždu 1992. godine zbog čega mu je amputirana noga te je evakuisan iz Goražda na Grebak istog dana i u istoj koloni u kojoj je bio dječak Amer Džebo. Tada to nisu znali, no 24 godine poslije ponovo ih je spojila promocija knjige u Geteborgu. Upravo je ovaj susret trojice Goraždana pobudio interes švedske javnosti i medija.
Za vrijeme troipogodišnje opsade Goražda poginulo je blizu 4.000 ljudi, vojnika i civila, među njima 148 djece. Istraživanje Muamera Džananovića i njegova knjiga dokazuju da su u Goraždu u vrijeme opsade vršena masovna ubistva djece . Samo u maju 1992. godine ubijeno je devetero, a ranjeno 17 djece. Tokom 1992. godine ubijeno je 49, a ranjeno 177 djece. Najviše djece ubijeno je i ranjeno tokom mjeseca aprila 1994. godine, za vrijeme operacije “Zvijezda 94” VRS-a na Goražde, koja je i počela ubijanjem i ranjavanjem djece. Od 20 ubijene djece za vrijeme te operacije prvi su 30. marta 1994. ubijeni 11-godišnja Medisa Zukić i njen osmogodišnji brat Haris, koji je umro dan poslije od posljedica teškog ranjavanja. Osim 20 djece ubijene u toj operaciji, za nešto manje od mjesec dana koliko je trajala ranjeno ih je 53.
Djeca u Goraždu su tokom rata ubijana na različitim lokacijama, ranjavana na ulicama, u kućama, stanovima, u bolnici, redu za humanitarnu pomoć, igri, umirala su od gladi, a agresor je granatiranjem spriječavao i da se dostojanstveno sahrane, rezultati su istraživanja objavljenog u ovoj knjizi.
Uporedo sa promocijom Džananovićeve knjige promoviše se i knjiga Džebraila Bajramovića “Političko ponašanje”.
Pored zvaničnih promocija za autora ove knjige organizirana su i nezvanična druženja sa Bosancima i Hercegovcima, koji su toplo dočekali mladog istraživača zločina.
Muamer Džananović za Klix.ba kaže da je sretan što vlada interes za njegovu knjigu i van granica BIH. No poseban trenutak, kaže, za njega je bio susret na promociji u Geteborgu sa mladim Amerom Džebom, o kojem je pisao u svojoj knjizi.
“To je bio posebno emotivan momenat na promociji knjige u Geteborgu, taj susret sa Amerom Džebom, dječakom kojem je agresor u jednoj sekundi, jednim projektilom, ubio oba roditelja, te njemu ostavio teške, i fizičke i psihičke posljedice kojih se neće osloboditi do kraja života. Dugo smo razgovarali I shvatio sam da mu je drago zbog knjige u kojoj su skupljeni tragovi zločina počinjenog nad njim i njegovom porodicom. To je jako važno zbog budućnosti", priča za Klix.ba Džananović.
Podsjetimo da je Džananović u svojoj knjizi prezentirao identitete i okolnosti zločina nad 548 ubijene i ranjene djece u Goraždu za vrijeme opsade, a zločinu nad Amerom Džebom i njegovom porodicom posvetio je jednu stranicu knjige.
Amer Džebo rođen je 1990. godine a ranjen je gelerima granate u stanu u Ulici Mire Šekarić, 13. augusta 1992. Iz Goražda je 14 dana poslije, 27. augusta evakuisan na Grebak, a odatle u bolnicu u Zenici, potom u Opatiju, da bi iste godine bio prebačen na dalje liječenje u Švedsku.
Džananović u knjizi piše da su granatom, kojom je Amer teško ranjen u lijevu ruku, leđa i potiljak glave, ubijeni Amerov otac i majka, a lakše ranjeni Amerov brat Damir (1986) i nana Razija, koji su u momentu zločina bili u drugoj prostoriji stana. Amerov brat Damir je od pretrpljenog straha počeo da muca. 1994. iz Goražda je sa nanom Razijom, evakuisan u Švedsku, gdje se nakon dvije godine sreo sa bratom. Amer i Damir i danas žive u Švedskoj.
Potresen zbog susreta sa Amerom Džebom, Džananović ističe kako mu je ovo zapravo jedna od najvećih satisfakcija za rad na knjizi.
“Ovo mi je od najveća zahvalnost i satisfakcija za budući rad, jer momenat kada sam Ameru poklonio svoju knjigu i pokazao stranicu gdje je opisan zločin nad njim, njegova zahvalnost i emocije u tom momentu su najvažnija potvrda da je ovo što radim ispunilo svoju svrhu”, kaže Džananović.
Da je na promociji knjige u Geteborgu sudbina upetljala svoje prste dokaz je i susret trojice Goraždana koji će ostati zauvijek povezani. Naime, pomoć u organizaciji promocije Džananovićeve knjige o zločinima nad djecom Goražda u gradovima Švedske pružio je Džebrail Bajramović. On je, inače, teško ranjen tokom operacije “Krug” u Goraždu 1992. godine zbog čega mu je amputirana noga te je evakuisan iz Goražda na Grebak istog dana i u istoj koloni u kojoj je bio dječak Amer Džebo. Tada to nisu znali, no 24 godine poslije ponovo ih je spojila promocija knjige u Geteborgu. Upravo je ovaj susret trojice Goraždana pobudio interes švedske javnosti i medija.
Za vrijeme troipogodišnje opsade Goražda poginulo je blizu 4.000 ljudi, vojnika i civila, među njima 148 djece. Istraživanje Muamera Džananovića i njegova knjiga dokazuju da su u Goraždu u vrijeme opsade vršena masovna ubistva djece . Samo u maju 1992. godine ubijeno je devetero, a ranjeno 17 djece. Tokom 1992. godine ubijeno je 49, a ranjeno 177 djece. Najviše djece ubijeno je i ranjeno tokom mjeseca aprila 1994. godine, za vrijeme operacije “Zvijezda 94” VRS-a na Goražde, koja je i počela ubijanjem i ranjavanjem djece. Od 20 ubijene djece za vrijeme te operacije prvi su 30. marta 1994. ubijeni 11-godišnja Medisa Zukić i njen osmogodišnji brat Haris, koji je umro dan poslije od posljedica teškog ranjavanja. Osim 20 djece ubijene u toj operaciji, za nešto manje od mjesec dana koliko je trajala ranjeno ih je 53.
Djeca u Goraždu su tokom rata ubijana na različitim lokacijama, ranjavana na ulicama, u kućama, stanovima, u bolnici, redu za humanitarnu pomoć, igri, umirala su od gladi, a agresor je granatiranjem spriječavao i da se dostojanstveno sahrane, rezultati su istraživanja objavljenog u ovoj knjizi.
Uporedo sa promocijom Džananovićeve knjige promoviše se i knjiga Džebraila Bajramovića “Političko ponašanje”.
Nema komentara:
Objavi komentar