Pored ostalog što je Dodik osigurao "zapadnim partnerima" bilo je i ustupanje televizijskih releja na teritoriju RS za vođenje "propagandno-psihološkog rata" protiv vlasti u Srbiji, u toj su oblasti najvećeg protivnika zapadni medijski stratezi imali u ministru informiranja u Vladi Srbije Aleksandru Vučiću!
Piše: SENAD AVDIĆ
Izricanje presude Radovanu Karadžiću u Haagu Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, pratio je u Varvarinu, srpskom gradu koji je prvi stradao u zračnoj kampanju koju je prije sedamnaest godina avijacija NATO saveza pokrenula protiv Srbije.
Zajedno sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem Dodik je kazao da presuda Karadžiću "neće i ne smije ugroziti poziciju Republike Srpske". Presuda Karadžićiću danas će biti jedina tačka dnevnog reda kojom će se baviti Vlada Srbije.
Dodik je tokom boravka u Srbiji na tamošnjem javnom televizijskom servisu RTS govorio, koliko se sjećam po prvi put, o vlastitoj ulozi, političkim potezima koje je povlačio uoči, tokom i nakon bombardovanja Srbije.
Otkrio je da su mu u zapovjedništvu NATO Saveza u Briselu, malo prije početka bombardovanja, visoki dužnosnici predočili spisak meta u Srbiji koje će iz zraka razoriti projektilima. Dodao je kako je sa tim vojnim planom upoznao Slobodana Miloševića.
Očito da je to bio cilj i namjera Dodikovih domaćina u Briselu - preko Dodika poslati Miloševiću "posljednju opomenu pred isključenje". Dodik je, nakon propasti pregovora Zapada sa Beogradom o budućnosti Kosova, bio neformalni oficir za vezu Alijanse sa Miloševićem.
Bezmalo, leteći diplomata.
Dodik, dalje, kaže da su mu časnici NATO-a nagovijestili da će srušiti srbijansku infrastrukturu, da će se posebno okomiti na mostove. On im je, tvrdi, zaprijetio da ukoliko bude srušen ijedan most na Drini koji povezuje Republiku Srpsku sa Srbijom, Republika Srpska promijeniti ploču, odnosno, odnos prema "NATO agresiji".
Možda je sve bilo tako kako Dodik tvrdi, mada dosta toga ukazuje da možda i nije bilo baš tako. Ali, ono što je tačno i istinito jeste da je Milorad Dodik, odnosno Republika Srpska, bio vrlo važan partner Zapada, odnosno 19 zemalja okupljenih u vojnu Alijansu, koja je dva i po mjeseca "ravnala" Srbiju.
Dodik, kojeg je nešto ranije američka tajnica Madelaeine Albright pohvalila i nazvala "svježim vjetrom sa Balkana", preuzeo je uoči bombardovanja Srbije na sebe nekoliko strateških obaveza.
Prva je bila vojna neutralnost. Obavezao se da se građani RS neće uključivati u odbranu Srbije, niti će poduzimati osvetničke akcije protiv snaga SFOR-a na terenu. Uostalom, međunarodnim vojnicima tada je u mandatu bila i fizička zaštita premijera RS i institucija u tom entitetu.
Pored ostalog što je Dodik osigurao "zapadnim partnerima" bilo je i ustupanje televizijskih releja na teritoriju RS (Majevica) za vođenje "propagandno-psihološkog rata" protiv vlasti u Srbiji. Zanimljivo, u toj oblasti najvećeg protivnika zapadni medijski stratezi su imali u ministru informiranja u Vladi Srbije, Aleksandru Vučiću!
Možda najznačajniji potez, također, na zahtjev međunarodnih diplomata u BiH, Briselu i Washingtonu, Dodik je povukao kada je iz platnog prometa u Republici Srpskoj istjerao jugo-dinar.
Do tada je Miloševićeva fabrika novca na Topčideru u tri smjene štampala bezvrijedne dinare i mijenjala ih u čvrstu valutu na teritoriji RS. Prekidom tog jedinog stabilnog izvora deviza, nekoliko mjeseci pred napad NATO-a, Miloševićev režim je rat dočekao doslovno "bez kinte", na front su išli frontalni kokuzi...
Naplatio je, nema sumnje solidno, Milorad Dodik svoju "kooperativnost", tačnije rečeno partnerstvo sa zapadnim "agresorima" na "maticu Srbiju".
Mogao je, naravno, NATO taj rat dobiti i bez "sitnih oblika pažnje" premijera RS, ali je sa njegovom servilnošću sve skupa izgledalo demokratičnije, nježnije.
A nakon Miloševićeve kapitulacije i perspektivnije...
Nema komentara:
Objavi komentar