Subota, 2. april
Borba i dalje traje
Pola sedam. Volim mir i tišinu sela. Kafa na stolu. Subota je, ali po navici ustajem rano. Valjda da bih sve planirano stigao. Čitam događaje od prethodnog dana. Bože dragi, bi 1. april, a nijednom se ne nasmijah. Kako smo nekada kao djeca čekali taj dan i smišljali šale. Ali ne one crne, zloslutne. Nije mi jasno kakva je to šala dojaviti da je u školi postavljena bomba - danas, u ovom vremenu bombaša i terorista - pa tri škole treba evakuirati u Bihaću. Ali, eto, poklopio se 1. april, Dan šale, s Danom autizma. A to nije šala. Pitam se koliko je samo nedijagnosticiranih.
Šta se to dešava u ljudima pa ne saosjećaju, štaviše, hrane se tuđim bolom i nesrećom. Čitam top-vijest kako su UN vojnici u Centralnoafričkoj Republici prisiljavali djevojčice na spolni odnos sa životinjama. Koja je to dijagnoza... Mislio sam da gore doba od devedesetih ne može biti. Radovao se završetku rata. Ali, eto, i do danas se nije završio. Bježim od tih misli i danas, ali uvijek me nešto vrati.
Prođoše 24 godine od formiranja logora Batkovići. Svaki dan u ovoj našoj Bosni je obilježen krvlju, patnjom i suzama... Najzad i jedna lijepa vijest, a nije prvoaprilska. Džumhur, mladi uspješni bosanskohercegovački teniser, stigao u Sarajevo. I zraka sunca daje nadu da se nismo borili uzalud. A, borba i dalje traje. Digla se rosa. Valja zemlju pripremiti za sadnju malina.
Nedjelja, 3. april
Kojeg li apsurda
Rano je. Još magla. Nadam se da će sunce zasijati. Zemlju sam pripremio. Još me ruke bole. Žulj se odgulio, žena me ruži, pita se zašto toliko radim. Ne može da shvati da se borim. Svaki obrađeni i zasađeni pedalj je osvojena teritorija. Rodit će i višnja i šljiva i jabuka i ovih 110 malina koje ću posaditi. Pojest će neko. Nahranit će se makar ptica. Nisam ja inžinjer, pisac, filozof, ja sam vojnik. Bog mi dao deset prstiju.
Moram to iskoristiti. Neka se vidi da poslije mog babe Salke, koji dade život u ovom ratu, ostade neko. Dok čekam da se digne rosa, opet čitam vijesti.
U Centru i Starom Gradu nema vode i kad će je biti, ne zna se, dok direktor ViK-a ima basnoslovnu plaću, cijevi pucaju od dotrajalosti, a narod opet kao u ratu s kanisterima. Top-vijest je i da su svi uhapšeni bankari iz RS, osumnjičeni da su oštetili bankarski sektor za 123 miliona KM, pušteni da se brane sa slobode. Kojeg li apsurda?!
Neko ko razgrađuje ima veća prava od onog ko gradi. Ratni zločinac, kradljivac, diler, mogu mirno da sjede na slobodi dok im se krivica ne dokaže. A, intelektualac, pošteni političar, graditelj, što argumentirano mogu reći za Fahrudina Radončića, čovjek od riječi, u što sam se lično uvjerio, onaj koji je dao i daje sve ovoj državi i narodu, leži već dva i po mjeseca, optužen za tobožnje ometanje pravosuđa. I kad o tome javno progovoriš, ti si protiv sistema!
A ja sam čovjek kojem je čast najbitnija i javno ću reći da ovo nije ona država i sistem za koju sam se borio, pa makar mi, kao 2010. godine, sudili da rušim ustavni poredak države koju sam stvarao.
Ponedjeljak, 4. april
Teški proljetni dani
Teški su mi ovi proljetni dani. Uvijek me vrate u 1992. godinu. Dvadesetčetverogodišnji poručnik, dezerter četvrte vojne sile u Evropi, bez imena i adrese. Niko ti ne vjeruje šta si vidio i doživio. Niko ne vjeruje da JNA nije ona Titova za koju bih onomad život dao i bez oficirske zakletve koju sam položio. Možda ni ja ne bih vjerovao da nisam vidio kako četnik sjedi s visokim oficirom koji skida petokraku sa šapke i mijenja je kokardom. A onda dođe krvavi Bajram u Bijeljini, napad na školu MUP-a na Vracama u Sarajevu, a narod još ne vjeruje...
Prve žrtve. Goloruk, pun nade i vjere da su drugi spremni za nas učiniti ono što bismo mi za njih, narod organizira po mahalama straže, nesvjestan sile i snage s druge strane. Ne zna narod ni šta je granata ni šta snajper. Samo su nas dragi Bog i vjera sačuvali. Herojstvo je bilo ostati u Sarajevu.
Utorak, 5. april
Teret današnjice
Budim se s mislima - kao slobodan sam čovjek, a opet nisam. Nisam slobodan od misli. Boli me ova nepravda. Dvije vijesti koje danas čitam mi ne daju mira. S jedne strane “anam’ on”, kako bi moja nana da gorom riječju ne uprlja jezik, nazvala Šešelja, kao slobodan čovjek, najavljuje dolazak u Sarajevo.
Dok s druge strane moj saborac i dokazani patriota ove zemlje Fahrudin Radončić po odluci suda ostaje u pritvoru. Kakvi apsurdi!!!
I opet ono isto pitanje - je li ovo država za koju smo ginuli? Izvini babo, izvini ratni druže, dođoše vremena da živi pozavide mrtvima, jer nemaju ovaj teret današnjice. Jer, kad se pred tobom pruža samo jedna moguća staza, možeš biti siguran da si na pravom putu.
Klupe su se te 1992. mijenjale rovovima, a olovke puškama. Snovi su odustajali od nas, ali mi nismo od snova. I šta reći sutra na mezaru šehidu, što mu kći, magistrica psihologije, traži posao u Njemačkoj. Treba li mu reći da je, eto, dobio od države tih nekoliko kvadrata zemlje i nišan.
Srijeda, 6. april
Slika mog saborca
Danas je rođendan mog voljenog grada i 24 godine kako je Evropa priznala nezavisnost BiH. Danas bi, kao po nekom pravilu, trebalo slaviti, zapjevati. Zvučim pesimistično iako po prirodi nisam. Kažu - ko pjeva zlo ne misli, ali ako počneš misliti, onda ti nije do pjesme. Slušam govore i ne mogu da se ne zapitam ko je ovdje lažni Valter.
I onda čitam izjavu Incka da postoji odluka iz 1998. godine visokog predstavnika kojom se Šešelju zabranjuje ulazak u BiH. Hvala mu, neka nam je rekao, nekako mi lakše kad vidim da makar Austrijanac čita važne odluke za našu državu.
Na kraju mi dan uljepša fotografija mog saborca i nadasve dobrog prijatelja i čovjeka Samira Čajića. Danas na ovaj svečani dan dobio je najveće odlikovanje i priznanje, ispleli mu Ahmed, Emina i Lamija od prvog proljetnog cvijeća krunu, lančić i narukvicu. Za to priznanje se živi i gine.
Četvrtak, 7. april
Moj izbor...
Bog čovjeka u isto vrijeme blagoslovi i optereti velikom odgovornošću slobodne volje - slobodom izbora. Moj izbor je bila i ostala moja Bosna i Hercegovina. Moj izbor je borba za bolju budućnost građana. Moj izbor je i žulj od motike. Današnje stanje nije moj izbor. Moj izbor nije osuđeni porezni inspektor Uprave za indirektno oporezivanje BiH da bude imenovan na funkciju federalnog poreznog inspektora, o čemu danas pišu portali. Moj izbor nije laž, već istina ma kakva ona bila.
Petak, 8. april
Da pravda za sve bude ista...
Noćas, u Lejletu-l-regaibu ili Noći želja zaželjeh da se čovjek čovječnosti vrati, da bolestan ozdravi, da se žrtva ne zaboravi, da se svaki vjernik izvornoj vjeri vrati, da pravda za sve bude ista...
Ne zna Želja šta je nemoguće...
“Jednog dana Nada reče Svijetu: Nemoj me pokušati uništiti, Ti postojiš jer postojim Ja.”
F. Cappelli
Ne zna Želja šta je nemoguće...
“Jednog dana Nada reče Svijetu: Nemoj me pokušati uništiti, Ti postojiš jer postojim Ja.”
F. Cappelli
Autor: Dževad Rađo
Nema komentara:
Objavi komentar