Zvornik – Osmi je april 1992. godine. U ranim jutarnjim satima arkanovci, pripadnici JNA, lokalna policija i dobrovoljci iz Srbije, uspostavljaju kontrolu nad Zvornikom, gradićem na Drini. Počinjeni su prvi zločini, počelo je etničko čišćenje.
U Zvorniku je tada živjelo blizu 60 posto Bošnjaka i 38 posto Srba. Istovremeno, u drugom dijelu opštine, na lokalitetu Perunika, nekoliko kilometara od Crnog vrha, nalazilo se stotine bošnjačkih civila iz mnogih zvorničkih naselja. Neki procjenjuju da se tada u šumama i na livadama nalazilo i više od dvije hiljade civila.
Među njima tada su se nalazili i Mensudin Karić, Ahmet Isić, Beriz Isić i Avdo Pandur, svi iz zvorničkog naselja Glumina, koje se nalazi nedaleko od Perunike. Svi su tada čekali vijesti iz Zvornika, ali i ubrzano u strahu tražili način da pobjegnu prema Tuzli, da spase svoje živote.
U narednim sedmicama, u noćnim satima, svjedoče nam, grupe Bošnjaka su napuštale Peruniku. U kolonama su prelazili magistralnu cestu, pješačili šumama u reonu Crnog vrha i Križevačkih njiva. Konačno odredište je bilo naselje Nezuk (danas općina Sapna), koje će tri godine kasnije biti mjesto spasa za hiljade Srebreničana.
Noćna mora
Sredinom juna, na lokalitetu Perunika se nalazilo desetak zvorničkih Bošnjaka. Njihov uobičajeni junski dan, u kojem su tražili hranu da prežive i način da pobjegnu na slobodnu teritoriju, pretvara se u noćnu moru.
Čuli su se rafali. Mensudin, Ahmet, Beriz i Avdo ubrzo su bili zarobljeni i svezani. Nedugo nakon zarobljavanja, četvorica muškaraca su pretučeni. Zločinci, njih osmorica, tukli su ih i na kamionu, kojim su ih 15-ak minuta vozili do mjesta Karakaj. No, u Karakaju tek počinje njihov pakao. Tada i nastaje čuvena fotografija, koja je 1992. godine obišla svijet.
Naime, četvorica muškaraca su tada istjerana na barikadi u Karakaju i tada ih počinju maltretirati i tući pripadnici jedinice “Žute ose”. Na fotografiji, koju je tada napravio američki fotoreporter, vide se krvavi i pretučeni Mensudin (lijevo), Ahmet (u sredini) i Beriz (desno), dok se zločinac Dušan Vučković Repić, pripadnik jedinice Žute ose, nalazi okrenut leđima. Avdo Pandur se također nalazio na ovom mjestu, odmah do Beriza, ali nije fotografisan.
Preživjeli torture
Zvornički Bošnjaci su potom odvezeni nekoliko kilometara dalje, u mjesto Divič. U zapuštenoj i neuslovnoj sobici hotela Vidikovac proveli su nekoliko dana. Potom su prebačeni u Ugljevik, a nakon toga i u zloglasni logor Batković kod Bijeljine, gdje su proveli nekoliko mjeseci. Svi su preživjeli torture u logoru i nakon razmjena su se našli na slobodnim teritorijama. Beriz je preminuo nakon rata.
Dušan Vučković Repić je umro u ćeliji beogradskog Centralnog zatvora 2005. godine, osam dana prije početka suđenja. Bio je optužen za ratne zločine u Zvorniku.
Nema komentara:
Objavi komentar