srijeda, 28. listopada 2015.

Od "ludog" do "nebeskog" naroda nije dalek put SIMIĆU, NIJE R(I)JEČNIKE, VEĆ BOSANSKI RJEČNIK, NAUČI TO

Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus IZ u BiH

Akademik Dževad Jahić je simbol Bošnjačke akademske pameti i zato uvreda njemu je uvreda cijelom bošnjačkom narodu


Ko se još sjeća Jovana Rašković srpskog psihijatra i političara iz Hrvatske? Autora knjige "Luda zemlja". Nije bio lud, ali je volio govoriti o ludim ljudima. I narodima. Poznat je po čuvenoj izjavi: "Srbi su lud narod".

Ko se još sjeća Matije Bećkovića? On nije Srbin iz Hrvatske. Nije ni iz Srbije. On je iz Crne Gore. Ne zna se tačno koje je nacionalnosti. Može biti da je Srbin. A može biti da je i Crnogorac. To i nije važno. Važno je da je poznat po izjavi da su "Srbi nebeski narod.

Od "ludog" do "nebeskog" naroda nije dalek put. Ili jeste, ali mi to nismo pratili. Nismo pratili ni obratni hod od nebeskog do neizvjesnog naroda pa sve do izvjesne emisije "apostrof" na ATV, srpskog novinara voditelja Vedrana Škore od 23.10.2015. godine. Gosti u emisiji su mu bili: Krstan Simić, Nikola Poplašen, Dragan Čavić i Mile Dmičić. Svi "eksperti" za sva nebeska i zemaljska pitanja. Ali su ipak pokazali da se "najbolje" snalaze u politici i jeziku, posebno u bosanskom jeziku.

Prvo su se iscrpili oko politike u manjem i neostvarenom bosanskom (i hercegovačkom) entitetu, zvanom RS. Psihijatar Jovan Drašković je bio u krivu. Srbi nisu lud narod. To se moglo vidjeti i čuti sinoć iz političlkih i lingvističkih analiza, ocjena i procjena srpskih eksperata. Svi su bili na nivou. I svi su bili pametni. Niko nije bio lud. Jedino je vodidelj Škoro bio nervozan zbog Čavićive najave da će organizirati javnu pobunu protiv Dodikovog režima. Ali i to je kratko trajalo. Škoro se smirio čim je čuo da Čavić nije mislio na pobunu, već na protest, kao legalno i legitimno sredsvo borbe za vlast.

Nakon politike, srpski "eksperti" su prešli na temu o jeziku. Preciznije o bosanskom jeziku. Još preciznije o Bosanskom rječniku bošnjačkog akademika Dževada Jahića. Jest da Krstan Simić brka pojmove r(i)ječnik i rječnik pa nije bilo jasno da li govori o rijekama ili o rječnicima, ali je bila jasna Simićeva potreba da proglasi ili presudi akademiku Dževadun Jahiću da je lud. Pozvao se Simić na svjedoka jednog Bošnjaka. Baš kao u sudnici. Sudija Simić, optuženi akademik Jahić u odsutnosti, svjedok protiv njega Bošnjak u odsudnosti. Presuda je glasila: akademik Dževad Jahić je lud. I presuda je konačna bez prava na žalbu.

Zašto je akademik Jahić optužen? Optužen je zato što je napisao u suradnji sa drugim Bošnjacima Bosanski rječnik (valjda će Simić čitati ovo i naučiti da nije r(i)ječnik), u kojem se vrijeđa srpski narod. Koji nije više lud. Nije više ni nebeski. O tome se nema više ništa reći. Sve je rečeno. Sve je napisano. Sve je arhivirano i na nebu i na zemlji. I u Haagu, dakako.


Od "ludog" do "nebeskog" naroda nije dalek put. 
Srbi imaju pravu da sami sebe nazivaju kakvim god hoće imenima. Ali, nemaju pravo da bošnjačkog akademika Dževada Jahića nazivaju ludim.

Sad je ostalo da srpski "eksperti" kažu svoj sud o drugom narodu. Koji nije protjeran na nebo, već je ostao na zemlji. Svojoj vlastitoj zemlji Bosni. Narod koji je oduvijek govorio i koji će zauvijek govoriti svojim bosanskim jezikom. Koji ima svoj Bosanski rječnik. Nije r(i)ječnik, Simiću. Koji ne mari šta govori SANU. Niti ga uznemiravaju mahalske priče samozvanih "srpskih eksperta". Ne zbunjuje ovaj bošnjački i bosanski narod ni to što srpska udba hvata izgubljene Bošnjake u uzima ih za svjedoke protiv Bošnjaka, koji se usude misliti svojom glavom, koji se okuraže progovoriti svojim junačkim srcem, koji se odvaže ustati i ostati uspravnim. Srpska udba to radi zadnjih sto godina. Dosada im je bilo lahko nafatati tih svjedoka, Bošnjaka, protiv Bošnjaka. Koliko god im je trebalo. Ali i tome dolazi kraj. Nakon svega, Bošnjaci su se promijenili. Srpska udba to sporo shvata i prihata. Ali će, ako Bog da, shvatiti i prihvatit. Odnosno, odustat će da bošnjačke akademike, poput dr. Dževada Jahića, proglašava ludim. Tom bezobrazluku mora doći kraj.

Akademik Dževad Jahić je vrijedan i pošten naučnik, koji zna argumentima braniti svoj naučni rad. Bosanski rječnik (Simiću, nije r(i)ječnik, već Rječnik, nauči to, molim te) nije ništa novo. To je stari Bosanski rječnik kojeg je akademik Jahić samo aktualizirao na novi način. I ovom harangom na ovo izdanje Bosanskog rječnika pobudio zasluženo interesovanje. Posebno Bošnjaka. Stoga u savkom zlu ima i trun dobra.

Srbi imaju pravu da sami sebe nazivaju kakvim god hoće imenima. Ali, nemaju pravo da bošnjačkog akademika Dževada Jahića nazivaju ludim. Akademik Dževad Jahić je simbol Bošnjačke akademske pameti i zato uvreda njemu je uvreda cijelom bošnjačkom narodu.

Niko ne traži od Srba da vole Bosnu. Oni mogu izdati Bosnu. Ali Bošnjaci nemaju pravo na izdaju Bosne. Srbi mogu da odustanu od svog jezičkog bosanskog identiteta, kojeg je ustanovio Vuk Karadžić, koji je napisao Rječnik (Simiću, nije ri(i)ječnik, nije ni Rečnik, već Rječnik, zapamti to). Ali Bošnjaci, nemaju pravo da se odreknu od jezičkog bosanskog identiteta. Niti će to ikada uraditi.

Bošnjaci nusu lud narod. Nisu ni nebeski narod. Bošnjaci su normalan narod. Na svojoj vlastitoj zemlji Bosni. Koju vole kao što vole svoj život. Jer njima bez Bosne nema života. Jer njima bez bosanskog jezika nema duše. A Bošnjak i Bosanac ne može živjeti bez svoje duše. Bez bosanske duše. A ona je u njegovom bosanskom jeziku.

I za kraj, akademik Dževad Jahić je vrijedan poštovanja i naše zahvalnosti. Bosanski rječnik treba nastaviti pisati i usavršavati. Mnogo je veća uvreda negirati bosanski jezik nego napisati nekoliko riječi, koje se nekome ne sviđaju.

Nadam se da su i ludi shvatili da im se ludilo ne isplati. Niti im se isplati ići na nebo. Dalek je toi težak je to put. A još teži je povratak. S neba.

Zato, nebseki narode, ostaj ovdje na zemlji.
Tu nam je dijeliti zajedničku sudbinu.

U miru i suživotu.

I u ljepoti bosanskog jezika i bosanske sevdalinke.




Nema komentara:

Objavi komentar