Tang Donming iz Šangaja je 1999. doputovao u Bosnu i Hercegovinu. Zadržao se svega nekoliko dana, ali su uspomene na gostoprimstvo nekoliko Bosanaca i Hercegovaca ostale zauvijek. Više od 15 godina poslije, Donming bi ponovo želio stupiti u kontakt sa svojim domaćinima.
"Par godina nakon završetka rata u BiH doputovao sam do ove zemlje zbog poslovnih obaveza. Ispostavit će se da je to putovanje za cijeli život", počinje svoju priču Tang Donming.
Te 1999. Donming je došao u BiH zbog dogovaranja posla oko nabavke bukovog drveta koje je bilo jako traženo u Kini kao materijal za unutrašnje ukrašavanje građevina.
Bosanske bukve
"Bukve iz Evrope, koje su poznate po svom vrhunskom kvalitetu, bile su veoma skupe na kineskom tržištu a većinom su se uvozile iz Italije. Čuo sam da je BiH bogata bukvama, pa sam pretpostavljao da bi njihova uvozna cijena bila niža", nastavlja on.
Tako se Tang Donming, mailom, javio trgovcu iz Hrvatske pa je s njim sklopio ugovor koji je predvidio dolazak u BiH i obilaženju šumskog preduzeća u Zenici.
"Vjerujte ili ne, nisam imao vizu kad sam bio na bh. granici 20. februara 1999. godine. Iako su diplomatski odnosi između naše dvije zemlje bili uspostavljeni, BiH tada još nije imala svoju ambasadu u Kini. Nama uopće nije bilo jasno šta nas čeka kad smo sletjeli na aerodrom u Sarajevu pored trošnog terminala slabo osvijetljenog u tamnoj noći. Osoblje aerodroma nas je dovezlo do pasoške kontrole gdje sam vidio gospodina Dizdarevića koji nas je pozdravljao sa osmijehom", priča Donming.
Svi znamo za Sarajevo zbog Valtera
Pošto nisu imali vize, gospodin Dizdarevića i bh. graničari savjetovali su da plate 100 dolara za vizu na dolasku te 200 dolara doplatka po osobi.
"Bili smo vrlo zadovoljni ovom cijenom, jer smo se plašili da bi viza mogal biti preskupa a u džepu smo imali ukupno 6.000 dolara. Bilo je 23 sata kad smo konačno ušli u BiH sa pečatom na pasošu, ali noć nismo proveli u Sarajevu, Kinezima zbog Valtera najpoznatijem bh. gradu, nego u Zenici gdje nam je poslovni partner iz Hrvatske trebao pokazati lokalnu šumsku industriju. Sa domaćinima smo pričali na slabom ruskom jeziku. Sjećam se da je Dizdarević ponekad pjevao bosanske narodne pjesme da ne bismo zaspali od umora zbog putovanja", kaže Donming.
Tek je u BiH Donming shvatio otkud Italijanima tako kvalitetne bukve – uvozili su ih iz BiH a potom, kao vlastiti brend, preprodavali Kinezima po paprenoj cijeni.
"Kad smo šetali ulicama Zenice, djeca su nas pratila. Potom bi nam rekla: 'Japanese, Japanese.' Možda nikad nisu vidjela Kineze u životu, ali ja sam se malo razočarao što je i mali Japan bio poznatiji dalekim Bosancima od ogromne Kine", dodaje Donming.
Želi pronaći divne domaćine
Nakon Zenice Donming je došao u Sarajevo gdje je upoznao porodicu Brodlić.
"U Sarajevu smo večerali kod porodice Brodlić. Nije bio mali stan po kineskom standardu. Sudeći po ćilimu i slikama naslikanim uljanim bojama na zidu, život ove porodice je bio veoma udoban. Sjećam se i ormara punog knjiga. Naša domaćica je bila vrlo kulturna. Govorila je o Mao Zedungu te nas pitala mnogo o sadašnjoj Kini. Pričala je i o tugama koje im je donio prošli rat. Bosanski jezik zvuči pomalo kao ruski. Pričali smo i na engleskom i na ruskom, pa ponekad nije bilo jasno šta se komuniciralo, ali to nam nije suviše smetalo. Razmišljali smo i o uvozu kineskih roba u BiH. Nažalost, nismo se dogovorili o tome, a nismo se odlučili na ovu poslovnu priliku i zbog toga što je BiH još bila u neizvjesnoj situaciji. Inače, bili bismo među prvim Kinezima koji su poslovali na bh. tržištu", kaže na kraju Donming.
Tang Donming je zamolio novinarku Huizhi Chen da mu pomogne da pronađe dobre domaćine koji su ga te 1999. dočekali u Sarajevu.
Ako vi znate o kome se radi, informacije možete dostaviti redakciji portala Klix.ba ili direktno na Facebook stranici Gdje su oni.
Nema komentara:
Objavi komentar