Gordana Dimitrijević iz BiH već dvadeset godina živi i radi u Parizu, gdje se bavi dizajnom cipela za poznate francuske brendove. Kreativna je direktorica jedne modne kompanije, a osnovala je i vlastiti biznis, te ima svoju radnju. U razgovoru govori o svom životnom putu i pozivu, te moći koju cipele imaju na nas.
Pored cipela, Gordana Dimitrijević dizajnira i torbe, a njene su kreacije omiljene među Francuskinjama.
A kako je sve počelo?
"Otkad znam za sebe, uvijek sam bila u krpicama i cipelicama. Počela sam šiti i uništavati mamine materijale već sa 5-6 godina. U to vrijeme nije bilo 'fashion' radnji u bivšoj YU i sve su žene šile garderobu, tako je i moja mama imala mašinu i puno materijala i gledajući nju sam i ja počela da sebi krojim i šijem", prisjeća se Gordana za Klix.ba.
Bila je treća godina Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, kad ju je zatekao rat. U januaru 1995. godine je sama došla u Pariz, a budući da tri godine na ekonomiji nisu imale nikakvu vrijednost, počela je da mašta o nekom drugom zanimanju.
"Nisam nikad crtala, nisam govorila francuski, ali sam u dubini duše znala u da ću biti dizajnerica. Raspitala sam se za škole iako su me svi odgovarali od toga govoreći mi da nemam šanse da uspijem u svijetu mode jer nemam ni poznanstva ni novaca. Mislim da kad nešto jako želite, stvore se uslovi da se to i dogodi. Otišla sam na razgovor u tada najprestižniju francusku školu Studio Berçot, bez portfolija, bez CV-a i nakon dva sata razgovora sa direktoricom, rekla mi je: 'Iako ne znate da crtate i nemate pojma o modi, vidim da ćete biti uspješna stilistica."
Na početku školovanja u Studio Berçot htjela je biti modna dizajnerica za garderobu, te je sasvim slučajno išla u svijet cipela.
"Salvatore Ferragamo je u vrijeme dok sam bila studentica organizovao takmičenje za studente mode, trebalo je kreirati jednu cipelu, ali je i napraviti. Ja naravno nisam mogla platiti da mi je napravi neki ateleir u Parizu i nekako sam sama 'sklopila' jednu sandalu jer mi je to bilo najlakše da napravim sama. Poslala je na takmičenje, nakon čega sam dobila poziv iz Feragammo da dođem na razgovor za posao. Nisam počela raditi kod njih zbog administrativnih prepreka budući da sam u Francuskoj imala status izbjeglice, ali sam u tom momentu shvatila da su cipele on što želim da dizajniram", prisjeća se Gordana.
Od završetka studija 1999. godine, Gordana radi kao dizajnerica za francuske brendove cipela, kao za npr. nekadašnji najveći francuski brend Charles Jourdan gdje je naučila najviše o dizajnu cipela, te Mellow Yellow čiji je koncept fokusiran na fast fashion trendove. Danas, pored vlastite kompanije, radi i kao kreativna direktorica za Cosmoparis.
"Oni su bili potpuno nepoznati brend kad sam prihvatila da radim za njih prije osam godina. Danas su jedan od vodećih brendova na francuskom tržištu i jako sam ponosna zbog tog uspjeha", kaže Dimitrijević.
Ističe kako je oduvijek imala želju da dizajnira vlastite cipele, te da ima potpunu slobodu u kreaciji. Znala je da to može biti moguće jedino ako otvori svoju vlastitu radnju.
Godine 2010. se upisala na studije MBA na Francuskom institutu za modu (IFM), koji joj je omogućio da napravi biznis plan. Diplomski rad je odbranila pred žirijem od 12 poznatih francuskih ličnosti iz svijeta mode - od predsjednika Hermesa do vrlo poznatih investitora i dobila je najveću ocjenu u svojoj promociji.
Dimitrijević pojašnjava kako cipele imaju moć da uljepšaju ili upropaste jednu siluetu.
"Najljepša haljina će izgubiti čar ako su cipele loše i obrnuto. Cipele su jako kompleksne i vrlo je teško izraziti ono što hoću na jako malim površinama. Mislim da je ta kompleksnost ono što me fascinira i u radu sa cipelama", kaže Gordana koja u svakoj kolekciji (ljeto ili zima) ima otprilike 20 različitih modela koje onda pravi u više boja i materijala, tako da svake sezone izađe otprilike 50 varijanti.
Pitamo našu sagovornicu iz kojeg razloga vlada mišljenje kako su žene "lude za cipelama" i zašto im zapravo one toliko mnogo znače.
"Mislim da opsesija žena za cipelama vuče korijene iz naše podsvijesti i djetinjstva. Sve smo mi čitale bajke o princu na bijelom konju, o likovima kao što su Pepeljuga i njene staklene cipelice, ili Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza. U podsvijest djevojčica je ugrađena slika cipela i njihova moć", kaže Gordana.
Dodaje kako se žene ne ponašaju isto noseći visoke potpetice ili ravne cipele, pa tako ni slika koju šaljemo drugima nije ista, pa je tako izbor obuće, osim udobnosti koja je često bitan faktor, potpuno pod utjecajem slike koju imamo o sebi i koju želimo da pokažemo drugima.
"Savršen primjer je Catherine de Medicis. Prve cipele sa visokom štiklom (ne platforme koje su se već nosile u Egiptu nego štikle) se spominju 1553. kada je Catherine de Medicis, koja je bila prilično niska, naručila cipele sa visokim štiklama za svoje vjenčanje sa kraljem Henryjem II, kako bi bila iste visine kao kralj. Mi mislimo da nam cipele daju moć", pojašnjava naša sagovornica.
Na upit o tome šta je ono što najviše voli vidjeti na ženi, te šta je za nju lijepa i dotjerana žena i postoji li neko univerzalno pravilo, naša sagovornica odgovara:
"Osmjeh - žena koja je sretna zraci ljepotom, žena koja zna šta joj stoji i odgovara i koja se ne trudi da lici na trenutne modne sterotipe. Upravo suprotno od univerzalnog pravila."
Pored cipela, Gordana Dimitrijević dizajnira i torbe, a njene su kreacije omiljene među Francuskinjama.
A kako je sve počelo?
"Otkad znam za sebe, uvijek sam bila u krpicama i cipelicama. Počela sam šiti i uništavati mamine materijale već sa 5-6 godina. U to vrijeme nije bilo 'fashion' radnji u bivšoj YU i sve su žene šile garderobu, tako je i moja mama imala mašinu i puno materijala i gledajući nju sam i ja počela da sebi krojim i šijem", prisjeća se Gordana za Klix.ba.
Bila je treća godina Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, kad ju je zatekao rat. U januaru 1995. godine je sama došla u Pariz, a budući da tri godine na ekonomiji nisu imale nikakvu vrijednost, počela je da mašta o nekom drugom zanimanju.
"Nisam nikad crtala, nisam govorila francuski, ali sam u dubini duše znala u da ću biti dizajnerica. Raspitala sam se za škole iako su me svi odgovarali od toga govoreći mi da nemam šanse da uspijem u svijetu mode jer nemam ni poznanstva ni novaca. Mislim da kad nešto jako želite, stvore se uslovi da se to i dogodi. Otišla sam na razgovor u tada najprestižniju francusku školu Studio Berçot, bez portfolija, bez CV-a i nakon dva sata razgovora sa direktoricom, rekla mi je: 'Iako ne znate da crtate i nemate pojma o modi, vidim da ćete biti uspješna stilistica."
Od izbjeglice do osnivanja vlastitog biznisa
Na početku školovanja u Studio Berçot htjela je biti modna dizajnerica za garderobu, te je sasvim slučajno išla u svijet cipela.
"Salvatore Ferragamo je u vrijeme dok sam bila studentica organizovao takmičenje za studente mode, trebalo je kreirati jednu cipelu, ali je i napraviti. Ja naravno nisam mogla platiti da mi je napravi neki ateleir u Parizu i nekako sam sama 'sklopila' jednu sandalu jer mi je to bilo najlakše da napravim sama. Poslala je na takmičenje, nakon čega sam dobila poziv iz Feragammo da dođem na razgovor za posao. Nisam počela raditi kod njih zbog administrativnih prepreka budući da sam u Francuskoj imala status izbjeglice, ali sam u tom momentu shvatila da su cipele on što želim da dizajniram", prisjeća se Gordana.
Od završetka studija 1999. godine, Gordana radi kao dizajnerica za francuske brendove cipela, kao za npr. nekadašnji najveći francuski brend Charles Jourdan gdje je naučila najviše o dizajnu cipela, te Mellow Yellow čiji je koncept fokusiran na fast fashion trendove. Danas, pored vlastite kompanije, radi i kao kreativna direktorica za Cosmoparis.
"Oni su bili potpuno nepoznati brend kad sam prihvatila da radim za njih prije osam godina. Danas su jedan od vodećih brendova na francuskom tržištu i jako sam ponosna zbog tog uspjeha", kaže Dimitrijević.
Ističe kako je oduvijek imala želju da dizajnira vlastite cipele, te da ima potpunu slobodu u kreaciji. Znala je da to može biti moguće jedino ako otvori svoju vlastitu radnju.
Godine 2010. se upisala na studije MBA na Francuskom institutu za modu (IFM), koji joj je omogućio da napravi biznis plan. Diplomski rad je odbranila pred žirijem od 12 poznatih francuskih ličnosti iz svijeta mode - od predsjednika Hermesa do vrlo poznatih investitora i dobila je najveću ocjenu u svojoj promociji.
Cipele i njihova moć ugrađene u podsvijest žena još od djetinjstva
Dimitrijević pojašnjava kako cipele imaju moć da uljepšaju ili upropaste jednu siluetu.
"Najljepša haljina će izgubiti čar ako su cipele loše i obrnuto. Cipele su jako kompleksne i vrlo je teško izraziti ono što hoću na jako malim površinama. Mislim da je ta kompleksnost ono što me fascinira i u radu sa cipelama", kaže Gordana koja u svakoj kolekciji (ljeto ili zima) ima otprilike 20 različitih modela koje onda pravi u više boja i materijala, tako da svake sezone izađe otprilike 50 varijanti.
Pitamo našu sagovornicu iz kojeg razloga vlada mišljenje kako su žene "lude za cipelama" i zašto im zapravo one toliko mnogo znače.
"Mislim da opsesija žena za cipelama vuče korijene iz naše podsvijesti i djetinjstva. Sve smo mi čitale bajke o princu na bijelom konju, o likovima kao što su Pepeljuga i njene staklene cipelice, ili Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza. U podsvijest djevojčica je ugrađena slika cipela i njihova moć", kaže Gordana.
Dodaje kako se žene ne ponašaju isto noseći visoke potpetice ili ravne cipele, pa tako ni slika koju šaljemo drugima nije ista, pa je tako izbor obuće, osim udobnosti koja je često bitan faktor, potpuno pod utjecajem slike koju imamo o sebi i koju želimo da pokažemo drugima.
"Savršen primjer je Catherine de Medicis. Prve cipele sa visokom štiklom (ne platforme koje su se već nosile u Egiptu nego štikle) se spominju 1553. kada je Catherine de Medicis, koja je bila prilično niska, naručila cipele sa visokim štiklama za svoje vjenčanje sa kraljem Henryjem II, kako bi bila iste visine kao kralj. Mi mislimo da nam cipele daju moć", pojašnjava naša sagovornica.
Na upit o tome šta je ono što najviše voli vidjeti na ženi, te šta je za nju lijepa i dotjerana žena i postoji li neko univerzalno pravilo, naša sagovornica odgovara:
"Osmjeh - žena koja je sretna zraci ljepotom, žena koja zna šta joj stoji i odgovara i koja se ne trudi da lici na trenutne modne sterotipe. Upravo suprotno od univerzalnog pravila."
Nema komentara:
Objavi komentar