Sudinica koja je gola na radnom mjestu u radnom vremenu (u Sudu) ležala pored prozora na očigled svih koji su je vidjeli i slikali vraćena je na radno mjesto i to je moralno, karakterno i dobro? A žena koja se školovala i obrazovala u profesiji ne može ući u istu instituciju ili baviti se advokaturom samo zato što ima mahramu na glavi... pa na šta vam ovo liči, molim vas? Gdje to mi živimo i prema kakvoj budućnosti idemo?!
Ovo je u razgovoru za Vijesti.ba istakla Kenela Zuko, zastupnica SDA u Parlamentu Federacije BiH, te predsjednica Asocijacije "Fatma" SDA BiH i predsjednica Kluba parlamentarki u Zastupničkom domu Federacije BiH.
Gospođo Zuko, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV BiH) donijelo je zaključak kojim se zabranjuje nošenje vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama. Odluka se ne odnosi samo na uposlene u pravosudnim institucijama, već i na advokate, te na stranke koje na bilo koji način učestvuju u sudskom procesu. Kakav je Vaš stav o ovoj odluci VSTV-a BiH?
Samo militantni sekularizam i militantna religioznost drugog ne dopuštaju i ograničavaju religijski identitet odjevanja u svakodnevnom životu i radu. U istraživanju kojeg je proveo doktorant Darvin Lisica 2009. godine, na uzorku od 3.327 ispitanika sa podruĉja cijele Bosne i Hercegovine potvrdili su svoju pobožnost i to: 81,4% Hrvata su izjavili da su pobožni, od Bošnjaka 74,7% i 69,9% od Srba. Dakle, svi oni svoju pobožnost i pripadnost religiji moraju negdje sakriti? Ili se odreći? Ili moraju ograničiti svoje obrazovanje i posao? Također i ime je dio identiteta svake osobe, pa bi, po logici VSTV-a Muhamed trebao znati da ne može s Markom ili Jozom, Dragan da ne može sa Adnanom, Milorad da ne može s Franjom i td. Ako ja kao Kenela ulazim u pravosudne institucije gdje trebam profesionalno raditi na nekim poslovima ja ulazim sa svim svojim identitetima i etničkim i religijskim i državnim i kulturnim, jezičkim i dr. Ali u svačijem poslu je profesionalizam najvažniji. Svi naši drugi identiteti mogu nam i trebaju pomoći da u poslu i profesiji budemo najbolji, da radimo kvalitetno u korist svih onih koje zastupamo.
U pravdi nema pristrasnosti pa nosili vi mahramu ili ne nosili. Bar, mi muslimani nikad ne bi smjeli zaboraviti stav Božijeg Poslanika Muhammeda (S) koji je kazao: „Čak i moja kćerka Fatima (a nju je beskrajno volio) kada bi ukrala, ruka bi joj bila prema pravdi odsječena:“ Bivši generalni sekretar OUN Kofi Annan pozvao je, 2006. godine na pažljiv odnos prema religijskim uvjerenjima i simbolima, jer pogreške, bez obzira počinjene namjerno ili slučajno, mogu pokrenuti globalni religijski rat. Dakle, moj stav ću izreći Ničeovom rečenicom, ma koliko se činilo paradoksalnim da baš Ničea citiram: „U čovjekova osjećanja ušla je neizreciva količina bola, oholosti, grubosti, otuđenja, hladnoće zato što smo uvjereni da vidimo suprotnosti tamo gdje postoje nijanse.“
Ovakva odluka u javnosti je izazvala brojne rasprave i negodovanja. Budući da i sama nosite hidžab, koji je dio vjerskog identiteta, vrijeđa li Vas okvkva odluka VSTV-a BiH? Profesorica Lejla Turčilo piše da je riječ o diskriminaciji i da to treba nedvojbeno potcrtati, te da odluka, u najmanju ruku, pokazuje nedostatak svijesti o osjetljivosti ovog pitanja i njegovim refleksijama na one na koje se odluka odnosi.
Osobno mislim da se ovo pitanje svjesno nametnulo, iz kojih krugova i čijih glava to je posebna priča. Naravno, nimalo dobronamjerno. Ali, generalno ću kazati da je zabrana različitog nasilan posao, ograničavanje tuđeg identiteta vodi jednoj drugoj krajnosti čije lice niko ne bi volio da vidi jer je strašno. Sloboda drugog i drugačijeg je danas na najvećem iskušenju. Ničiji teistički ili ateistički identitet ne smije se nametati kao superiorniji, mi smo superiorni onoliko koliko poštujemo univerzalne prirodne i ljudske zakone, onoliko koliko umijemo živjeti u različitosti i poštivati raznolikosti. Ako ćemo graditi društvo na diskriminaciji i zabranama onda ćemo vječito jedni drugima biti neprijateljii, a Bosni i Hercegovini to ne treba, nikome od nas ne treba. Umorni smo više od svega sličnog.
S druge strane, iz VSTV-a BiH poručuju da se ne radi o diskriminaciji. Kažu da je u konkretnom slučaju suprostavljen javni i privatni interes osobe koja želi da ispoljava svoja vjerska prava, s druge strane je javni interes, tačnije održavanje potpune percepcije nezavisnosti od strane institucija koja odlučuje o pravu drugih ljudi. Kako komentarišete ovo obrazloženje?
Znači, zaista neko misli da ako me natjera da skinem mahramu ako želim raditi u sudstvu ili sličnim poslovima da će moja percepcija nezavisnosti biti drugačija? Moja percepcija i sagledavanje stvari ne dolazi iz moje mahrame već iz moga znanja i karaktera. Sudinica koja je gola na radnom mjestu u radnom vremenu (u Sudu) ležala pored prozora na očigled svih koji su je vidjeli i slikali vraćena je na radno mjesto i to je moralno, karakterno i dobro? A žena koja se školovala i obrazovala u profesiji ne može ući u istu instituciju ili baviti se advokaturom samo zato što ima mahramu na glavi... pa na šta vam ovo liči, molim vas? Gdje to mi živimo i prema kakvoj budućnosti idemo?!
Da li ste tokom svoje karijere bili izloženi diskriminaciji upravo zbog nošenja vjerskog obilježja? Vaša koleginica u Parlamentu FBiH Slavica Josipović, prepoznatljiva i po svom križu koji nosi, istakla je kako joj marama koju nosi nosite ne smeta, nego omogućava da se još bolje poštujete i razumijete.
Naša dužnost i odgovornost je da budemo kooperativne i jedne druge uvažavamo i poštujemo, posebno tamo gdje se vidi i religijski identitet jer, kako će čovjek koji ima inteligenciju i nekakvu duhovnu svijest (a to je ljubav, suosjećanje, razumijevanje, tolerancija koje su univerzalne vrijednosti i ne pripadaju ni jednoj osobi, zemlji, narodu...) prenijeti te vrijednosti drugome? Pričajući, radeći, živeći s njima. Pogotovo tamo gdje smo dobile povjerenje naroda, dakle, u PD FBiH učinimo sve dobro što možemo ne samo za svoj narod nego za sve narode i građane koji žive u našoj divnoj domovini. Tako se pokazujemo ko smo i šta nam je namjera, gdje smo i kuda idemo.
U konačnici, zašto se u ovom trenutku problematizuje nošenje vjerskih simbola u pravosudnim institucijama? Činjenica je da smo kao društvo suočeni sa neuporedivo većim i ozbiljnijim izazovima, kojima treba da se bave pravosudne institucije u ovoj državi.
Pa upravo tako. Nekome to treba, nekome treba da nas stalno drži u nesigurnosti, suprostavljenosti, zbunjenosti, konfuziji dok on ili oni sprovode nepravdu zarad svojih interesa. Danas jasnije, više nego ikad vidimo kako militantni sekularizam i agresivni ateizam proizvode religijski radikalizam i terorizam. Nepravda, korupcija, nepotizam pokreću svu negativnu energiju sakupljanu i zbijenu u nezadovoljnom čovjekovom biću. Danas ulicom koračaju mnoge „plinske boce“,odnosno nezadovoljni mladi ljudi, penzioneri i penzionerke, muškarci i žene u godinama koji nemaju posla, dovoljno je samo jedan klik „upaljača“ i eto nesreće. Hoće li nam takva nesreća pomoći da idemo naprijed? Ili ćemo radije svi uložiti istinski napor da budemo u službi čovjeku, građaninu ove zemlje koji vapi za dostojanstvenim i pravičnim životom, hoćemo li uspjeti svu tu zgusnutu energiju nezadovoljstva u njemu trasformisati u pozitivnu energiju koja će biti od koristi pojedincu i društvu općenito?
Borit ćemo se svim demokratskim i civilizacijskim sredstvima da sloboda i pravda budu vrijednosti koje moramo čuvati kao svoje oči. Demokratija nikog ne gleda kao svetu kravu, svako je podložan javnoj kritici, posebno oni koji obnašaju javne, političke i društvene funkcije. Na kraju ću kazati da nas je premnogo sa ovim stavom i nećemo dozvolili da tako jedna paradoksalna, nezrela i nedobronamjerna zabrana prođe.
